Listajući stranice lokalnih elektronskih medija naišao sam na video koji me nije mogao ostaviti ravnodušnim. Na snimku snimljenom 1995. godine na brdima oko opkoljenog Sarajeva u društvu ozloglašenog srpskog doktora pravnih nauka Vojislava Šešelja našli su se i Aleksandar Vučić i Tomislav Nikolić. Predsjednik Srbije i potpredjednik vlade Srbije. Političari visokog kalibra i ljudi koji trenutnno prednjaće u regiji po odnosima sa EU.
Piše: Armin Emin Alikadić
Evropska Srbija na svom čelu sa dva čovjeka koji su bili stacionirani u okolnim brdima oko Sarajeva i uredno pratili granatiranje glavnog grada BiH. Da li su imali i nekog direktnog učešća u granatiranju i opsadi Sarajeva ne znam i nemam za to zaista nikakvih argumenata.
Tih argumenata nemam, ali postoji video iz iste te 1995. godine gdje Aleksandar Vučić prijeti međunarodnoj zajednici da ukoliko bombarduje Srbe „oni“ će za svakog „Srbina“ ubiti stotinu Muslimana?
Il’ je žalost, il’ je paradoks u pitanju. Srbija čeka status kandidata, na čelu sa ljudima koji su prije nepunih dvadeset godina bili na brdima oko Sarajeva.
U isto to vrijeme Bosnu i Hercegovinu čiji je ustav aneks IV. Daytonskog mirovnog sporazuma, vode korupcija, nepotizam, kriminal…. Može se slobodno reći „birokratsku“ Bosnu i Hercegovinu. Međunarodna zajednica je garant Daytonskog mirovnog sporazuma, a samim tim i ustava Bosne i Hercegovine. Je li se možda Međunarodna zajednica prepala Vučićeve prijetnje, pa je BiH dala i odobrila ustav koji nije ništa drugo nego luđačka košulja. Je li bombardovala srpske položaje 1995. godine da bi sprijećila napredovanje armije BiH, i samim tim je uslovila na zemlju entiteta i kantona. Većina će ovu tezu smjestiti u teorije zavjere, iako je puna istine.
Ne buni mene Srbija, koja je po meni uvijek znala šta želi, a između ostalog ne žive u njoj samo Vučići i Nikolići već i normalni Srbi.
Opet, ta ista Srbija je stekla status kandidata za ulazak u EU prije BiH koja je prošla kroz rat i ratna razaranja. BiH se nameće rješavanje problema ustavne diskriminacije Jevreja i Roma zbog kojeg stagnira na evropskom putu. Taj problem bosanskohercegovački političari nikad sami neće riješiti jer je državno uređenje takvo da uvijek mogu jedni prebacivati krivicu i odgovornost na druge (Bošnjaci, Srbi i Hrvati, tj. predstavnici tih naroda). To riješenje Međunarodna zajednica mora nametnuti.
Kad je Međunarodna zajednica mogla arbitrirati i garantovati sporazum u Daytonu koji je donio mir, ali i hiljadu negativnih implikacija, trebala bi moći i nametnuti neke stvari u BiH koje bi doprinjele njenoj funkcionalnosti i dugo sanjanom napretku na evropskom putu.
Do kada će BiH biti taoc ustava koji štiti političare i drži je zarobljenu u sopstvenoj nemoći?
[divider]
Tekst izražava stavove autora koji ih potpisuje, ne nužno i stavove portala Sarajevski.ba