Kalorično i slatko provedeno vrijeme sa Naidom Brkanić

Historija slatkiša počinje 500. godina prije naše ere zahvaljujući Irancima. Od tadašnje početne faze - postupka za proizvodnju šećera, nakon mnogo godina razvilo se slastičarstvo koje je jednim dijelom postalo i umjetnost. Razgovarala: Selma Pleho, Sarajevski.ba S obzirom na to da su rijetki oni koji ne uživaju u bombonama, čokoladama i kolačima, u nastavku vam donosimo jednu kalorično interesantnu priču. Naida Brkanić, nekadašnja učenica Ugostiteljsko-turističke škole, usavršila je svoju slastičarsku tehniku kroz brojne edukacije u Italiji i Belgiji, te ljubav prema ovom slatkom poslu i talenat izražava kroz ukusne i neodoljive kreme, kolače i torte. Trenutno radi u caffe slastičarni Vatra, a ono na osnovu čega Naida dolazi do izražaju, ubjedljivo su njene kreativne torte. Na vama je da donesete sliku željenog oblika torte, čudo ćete prepustiti njenim „magičnim“ rukama i najčešće sastojcima kao što su marcipan i čokolada. [caption id="attachment_13614" align="alignleft" width="288"] Foto: Selma Pleho[/caption] „Tokom rata, rodila se radoznalost i interes prema ovoj profesiji. Podrumi, sivilo oko tebe, a ti dok jedeš rižu maštaš i sanjaš o slatkišima. Kada se rat završio, svi su se borili za opstanak, a meni se još uvijek „motao“ slatkiš po glavi i odlučila sam, što da ne, praviću kolače. Tako sam  zapravo i odlučila da slastičarstvo bude moja profesija. Dobra stvar u tome je da u slastičarstvu nema vrhunca, čitav život učiš i stvaraš.“ – kazala nam je Naida Većina ljudi mašta o tvornicama čokolade, smatraju kako slastičari imaju idealn posao, svi slatki sepcijaliteti su im dostupni. No, pitanje je da li je to slastičarima interesantno kao i posmatračima? Naida ne poriče kako voli raditi i ekspermentisati sa ukusima, ali tvrdi da kad radiš dugo s tim, želja za slatkom te mine, i probavaš namirnice samo da bi ustanovio kvalitet i ukus.

 1200. godine naše ere prvi put se pojavljuju torte. Neizostavna je priča o dosjetljivoj opatici, za koju se veže pojava ovog slatkiša. Ona je prva umijesila tijesto, tako što je dva sata mutila maslac, šećer i jaja, a dobijenu masu je zamijesila sa brašnom. Prelivi za torte nastali su tek 1774. godine.

Nadalje, s obzirom na iskustvo, Naida je uporedila slastičarstvo u Sarajevu i van granica Bosne i Hercegovine: "U Sarajevu kvalitetan i kreativan kadar zaista postoji, ali to kod nas narod ne zna još prepoznati. Svi još uvijek vjeruju u šampitu, krempitu i tufahije, dok su ljudi van granica daleko uznapredovali na tom slastičarskom polju. Nažalos naša država je takva, znanje, kreativnot i umijeće naših ljudi ne može doći do izražaja u mjeri u kojoj zaslužuje“.  Od brojnih torti koje je napravila, izdvojila je dvije koje će dugo pamtiti, tortu u obliku violine i veliku svadbenu tortu sa orhidejama. Smatra da talenat oblikovanja i crtanja po torti nije usko vezan sa talentom koji prenosiš na papir. Crtanje na papiru joj nije jača strana. Kod kuće rijetko pravi slastice, ali ne zato što ne želi, već zbog nedostatka slobodnog vremena.

Kolači sa dosta začina, slični današnjim medenjacima nastali su na ostrvu Rodosu. Egipćani su svoje slatkiše pravili od meda, voća i narandžinog cvijeta. U Evropi je tek u 17. stoljeću počeo pristizati šećer iz kolonija, a Francuzi su prvi počeli proizvoditi ušećereno voće.

Za kraj Sarajevski.ba pitao je Naidu da svim našim čitateljima preporuči neku jesenju slasticu, na šta nam je odgovorila: “Uvijek se jesen povezivala sa kestenjem i poslasticama od kestenja, ali ja više preferiram kombinacije egzotičnog voća ili cimeta i jabuka, kako bi nas u hladne dane podsjetili na ljeto. Preporučujem svim vašim čitateljima da probaju sve čudne moguće i nemoguće kombinacije ukusa, možda vas iznenadi ta ljepota”.