U novembru 1531. godine napisana je prva Gazi Husrev-begova vakufnama, koja je pisana za džamiju, imare (humanitarna kuhinja) i hanikah (škola za derviše).
Gazi Husrev-beg je, u svojoj vakufnami iz 1531. godine između ostalog napisao: Svakog umnog i razboritog čovjeka će se dojmiti, da je ovaj svijet prolazan i zavičaj dosade i nesreća. Nije svijet ni kuća ni stan on je tek prolaz, kroz koji se ulazi u kuću spasenja ili pakao, a za to je pametan onaj, koji se na ovome svijetu ne prevari, koji mu ne vjeruje, koji ga ne gleda ljubavnim očima, te mu se ne prilagodi. Sretan je onaj čovjek, koji na sebi priliku uzima te današnji dan na jučerašnji primjeni i koji, čekajući vrijeme smrti, u svome radu ne pogriješi. Dobra djela gone zlo, a najuzvišenije od dobrih djela je milodar, najuzvišeniji milodar je onaj, koji ostaje zauvijek, a od dobrotvornih djela opet je najljepše ono, koje jest, odnosno koje če se trajno ponavljati. Jasno je, da je od trajnih dobrotvornih djela najdulje zajamćeno dobročinstvo vakuf. Dok je svijeta i vijeka korist vakufa ne prestaje niti se njegovo djelovanje do Sudnjega dana završava”
Druga vakufnama (1537.) je bila za Kuršumlija medresu a trećom (1537.) je uvakufljena dodatna imovina za izdržavanje džamije.
Tri vakufname predstavljaju dokumente koji čine pravni osnov formiranja Gazi Husrev-begovog vakufa kao jedne, do u detalje organizovane složene institucije. Ove vakufname također predstavljaju, gledajući iz ugla savremenih propisa, sve neophodne pravilnike potrebne za funkcionisanje bilo koje savremene organizacije.
Gazi Husrev-beg je u svojim vakufnamama detaljno opisao sve što je neophodno za trajno funkcionisanje vakufa. Ovim vakufnamama su ustanovljeni hajrati (dobrotvorne ustanove) koji če da budu njegova ostavština za budučnost.
Opisane su sve djelatnosti koje treba da se izvršavaju u vakufu kao i objekti u kojima su uspostavljene pojedine djelatnosti i to;
– Džamija i funkcije vezane za džamiju,
– Medresa i funkcije medrese u oblasti obrazovanja,
– Hanikah (škola za derviše) i ibadeti koji se obavljaju u hanikahu,
– Imare i musafirhana (humanitarna kuhinja i prenočište) sa obavezama i načinom rada.
O Gazi Husrev-begu
Gazi Husrev-beg (1480.-1541.), sin Ferhat-bega Seldžuke i kćerke sultana Bajazita II, rođen je u Serezu u Grčkoj. Namjesnik Bosne u tri navrata između 1521. i 1541. godine. Gazija ili gazi (tj. pobednik) je (počasna) titula dodeljivana istaknutim vojnim vođama u islamskim zemljama i društvima. Husrev-begu je dodeljena titula gazi 1521. godine zbog njegovih zasluga u osvajanju Beograda.
Osim vojnih uspeha, Gazi Husrev-beg je imao ogroman uticaj na razvoj čitavog Bosanskog sandžaka, naročito grada Sarajeva u kojem gradi Begovu džamiju, medresu Kuršumliju i uz nju biblioteku, zatim Hanikah, bezistan, Telšihan i monumentalni kameni hamam. Podigao je niz humanitarnih ustanova, imaret i musarfihanu, a iz sredstava njegovog vakufa podignuta je i Sahat-kula, Morića han, prvu bolnicu u Sarajevu, te niz drugih objekata.
Gazi Husrev-beg je izgubio život u bici u Crnoj Gori 1541. godine. Njegovo telo je preneto u Sarajevo i sahranjeno u haremu njegove džamije.