Braća Alikadić, Armin i Haris vratili su se u utorak 10. marta u rodni grad nakon uspješno okončane humanitarne trke 4L Trophy koja se vozila od francuskog Bijarica do marokanskog Marakeša.
Podsjećamo, ova dvojica hrabrih Sarajlija uputili su se 5. februara za Francusku gdje je startala pomenuta humanitarna utrka u kojoj je učestvovalo više od hiljadu vozila, a koja su prevozila sanitetski materijal koji je na kraju uručen djeci u Maroku.
U razgovoru za Sarajevski.ba Armin je rekao da su impresije s ovog putovanja još uvijek svježe i jake.
"Sve se odvijalo nekako u brzini. Najbitnije je da smo dostojanstveno predstavili Bosnu i Hercegovini. Gdje god da smo bili ljudi su nas sve više prihvatali i prepoznavali zastavu naše države", rekao nam je stariji brat Alikadić.
Kada su se prijavili za ovu utrku Armin i Haris nisu mnogo znali o automobilima.
"Putem smo dosta naučili i u nekoliko prilika pomogli nekim ekipama koji su imali probleme. Kao znak zahvalnosti dobijali smo nagrade, tako da smo pred Marokom bili puni tunjevina energetskih pića, makarona itd..", kaže nam Haris koji je vozačku dozvolu dobio tek nekoliko mjeseci pred odlazak na ovo putovanje. Inače, učesnici su ih prozvali maskotom 18. Izdanja 4L Trophyja.
Sama pojava jednog tima iz Sarajeva za organizatore i učesnike je bila velika iznenađujuća, ali su naše vozače svi vrlo brzo prihvatili i podržavali u utrci.
"Svi učesnici su od organizatora dobili table za komunikaciju, a drugi učesnici su nam pisali poruke „Helo Bosnie“ ili „We love Bosnie“ i tome slično. Znali smo da je pred nama jedna odlična avantura", kaže nam Armin i dodaje da je komunikacijska tabla ispala Harisu, ali da ju je neko našao na autoputu i da su im je vratili.
"Vidjeli su da na tabli pišu na engleskom jeziku, a to smo jedino mi pisali jer je večina bila francuskih učesnika", pojasnio nam je Armin.
Od svih gradova koje su obišli, kod najjači utisak je ostavila španska Sevilla.
"U Sevillu smo stigli oko podneva i tu smo proveli samo par sati. To mi je lično najljepši grad koji sam vidio na putovanju. Valjda me podsjetilo na Sarajevo, ljudi ljudi sjede, piju kafu i mahalaju...", kaže nam Armin i dodaje da su put nastavili ka jugu Španije i gradu Algeciras gdje je bio postavljen kamp za učesnike.
Trajektom su prešli Gibraltar odakle su nastavili put za Rabat. U Maroku su već osjetili umor, ali se desilo nešto što im je dalo dodatnu snagu.
"Na putu za Merzougu, kod kanjona, vidjeli smo četvero ljudi kako hodaju i traže nešto oko automobila. To su bili naši Bosanci koji su čitali o nama. Fotografisali smo se s njima i ispričali kako nam je prošao put do tada. Rekli su nam da su došli iz Merzouge, te da je tamo sve spremno za doček učesnika", priča nam Haris i dodaje: "Bilo je to jedno zaista predivno iskustvo. Pomoći nekome na taj način. Gotovo cijeli taj dan smo proveli u druženju s djecom Maroka i podijelili im školski materijal."
Narednih dana očekivali su ih dva maratona od po 150 kilometara i spavanje u šatorima.
Haris i Armin su utrku završili na 368. mjestu od ukupno 1117 vozila koja su učestvovala u utrci. Računalo se tu, osim vremena i način vožnje, pređeni kilometri. "Vjerovatno bi bili bolje plasirani da nismo zaradili penal od 500 poena zato što Haris nije stavio pojas", rekao nam je s osmjehom Armin i nastavio: "To uopšte nije bilo važno koji smo na kraju. Najvažnije je da smo pomogli toj djeci i da smo se dobro proveli, stekli mnogo novih prijatelja i predstavili našu zemlju u najboljem svjetlu."
"Jednu noć smo zbog hladnoće spavali u autu. Ujutro smo imali problem sa akumulatorom jer smo ga istrošili. Uspjeli smo ga upaliti 'na guranje' i to tek nakon što su nam u pomoć priskočili drugi učesnici", kazao nam je Armin.
Renault kojeg su braća kupila za ovu utrku dobro je izdržao put sve do planine Tchika.
"Veliki je to napor bio za auto, tako da smo na toj dionici, na 1540 metara nadmorske visine 3 puta imali problema s pregrijavanjem motora. Najgori osjećaj je kad si usred nedođije, upali ti se crvena lampica, a ti ne znaš šta je problem", kazao je Armin za Sarajevski.ba.
[caption id="attachment_39520" align="aligncenter" width="960"]
Foto: Nijaz Rahman[/caption]
Po povratku su nekoliko dana proveli u Barceloni kod Dude i Radmile Mahić (Radmila bivši član grupe „Iver“).
"Primili su nas kao svoju djecu i i ovom prilikom im se zahvaljujemo", kazao nam je Haris.
Iako su imali manjih problema s paljenjem automobila, to je riješeno i Sarajlije su se uspješno vratile kući. Ipak, kako nam je rekao Haris, ovo nije kraj priče o 4L Trophyju. Oni, naime planiraju biti mentori za dvije ekipe (jedna iz Sarajeva, a druga iz Ljubljane) koje će naredne godine učestvovati na ovom takmičenju. Planiraju osnovati organizaciju za studente Team Passengers koja će raditi na 4L Trophyju, ali i na drugim sličnim studentskim aktivnostima.