Činjenica je da je zemlja bosanska puna paradoksa. Ljudi u suštini i nisu loši, krase ih mnoge pozitivne osobine. Transformacija bosanskog čovjeka se odvija od trenutka kada mu se pruži prilika da bude vlast. Sva ona priča o lijepoj zemlji, o ponosu, o patriotizmu i ukratko o dobrim bošnjanima koji su pominjani kroz vijekove prestaje sa mrvicom moći.
Piše: Armin Emin Alikadić
Najdominantnije politike u BiH, su nacionalne politike. Implikacije religije i tradicije su itekako prisutne. O tome koliko je to dobro ili loše sada neću govoriti.
Duboko podijeljeno bosansko društvo ne pristaje ni na bilo koji oblik homogenizacije. Pored činjenice da je (Daytonska) BiH sastavljena od tri naroda, i da je sve slabiji puls bosanske nacije, kojoj bi trebali težiti bosanski narodi, to nije kraj podjelama. Čini mi se da ovako decentralizirana i podjeljena država još uvijek nije zadovoljila sve strane, pa se teži stvaranju trećeg entiteta i novih podjela.
Rekao bih najrazdjeljeniji dio BiH je ipak onaj u kome je večinsko bošnjačko stanovništvo. Pred nedavno provedeni popis stanovništva jedan dio se identifikovao sa bošnjacima, druugi sa bosacima, a treći na neki treći način.
U ime te duboko razdijeljene etničke skupine stanovništva predsjedava desetak političkih stranaka.
Kako bi se pridobilo glasačko tijelo koje je ipak ograničeno, svjedoci smo svakodnevnih političkih igranki. Sada ću reći par rijeći o jednoj od njih…
Fenomen djeda mraz, i ko je on uopšte?
Djeda mraz je dio kulture zapada. Prvobitni sveti Nikola, modifikovan je u najprepoznatljivijeg lika kapitalističkog društva. Onakav kakvim ga današnje generacije pamte, to je stari deda obučen u crveno sa bijelom bradom. On djeci pred božić i novu godinu donosi poklone i živi na sjevernom polu. Potrošačko društvo ga je vrlo rado prihvatilo, jer kupovina je ono što ga čini potrošačkim. Velike kompanije profitiraju, obrće se ogroman novac i kult djeda mraza nikome ne smeta.
Ilustracija / Foto: Wikipedia
Bosanski djeda mraz….
Bosanski djeda mraz nije onaj sa zapada. Ovaj naš je postao sredstvo uz pomoć kojeg se pridobija ili ne pridobija glasačko tijelo.
Očekujem da i ove godine kao i svake dosadašnje započnu polemike o djeda mrazu. Nemamo večih problema, bez daljnjeg…
Opozvat ću se opet na demokratsko društvo i demokratiju. Sloboda je, dakle svako ima pravo da obilježava praznike koje smatra svojim, na način na koji to želi. Djeda mraz nije dio muslimanske tradicije, i ko se identifikuje sa istom logično je da ne slavi svetog Nikolu, i tu je stvar poprilično jasna. Sa druge strane su ljudi koji se ne obaziru na svoju tradiciju ili etničku pripadnost i žele da budu dio kulture djeda mraza. Nek im to niko ne brani, nema potrebe.
Stvari su mislim poprilično jasne i svako ima slobodu da izabera kako će živjeti. Mislim da ovom i sličnim temama domači političari nebi trebali da skreću ljudima pozornost sa pravih problema kao što je nezaposlenost, neuređeno zdravstvo i školstvo, privreda koja je već dvadeset godina na koljenima.
Nadam se da nisam upravu, i da se neće ponoviti i ove godine igra naših političkih lidera, i skretanje pažnje sa pravih problema. Političke elite bi trebale rješavati prave probleme, kojih je svakako na pretek, a ne stvarati nove.
[divider]
Tekst izražava stavove autora koji ih potpisuje, ne nužno i stavove portala Sarajevski.ba