Svjetla u dvorani su se ugasila, mobiteli su se upalili, baš kao nekada upaljači i započeo je koncert Đorđa Balaševića i njegovih pratećih muzičara, Ujedinjenih Mangupa Vojvodine. Uz gromoglasan aplauz koncert je počeo pjesmom ”Remorker” te riječima ” Dobro veče Sarajevo, dobro veče Bosno”.

Publika je zajedno sa Đoletom pjevala čuvene stihove pjesama ”Jesen stiže dunjo moja”, ”Lepa protina kći”, ”Samo da rata ne bude”, ”Devojka sa čardaš nogama”,’ ‘D- mol”, ”Neki novi klinci”, ”Miholjsko ljeto”, ”Kao rani mraz”.

”Da sam dobrodošao, dobrodošao sam i hvala vam na tome. Čak sam jednom dobio i ključeve grada, ali prekasno, bojim se da su kod mene ti ključevi bili devedesetih godina, ne bi moglo iz Sarajeva tek tako da se utekne, a još teže da se u Sarajevo vrati, ali vi Bosanci ste takav svet, to najbolje znamo mi sretno oženjeni sa Bosancima. Brzo planete, pa brzo i praštate, a mi ravničari teško se najedimo i zato smo opasno zlopamtilo. I konfiguracija terena je takva kod vas, ne ide vam na ruku, pa je moglo da se zbriše kroz mišije rupe i da se vrati na velika vrata, ali lepo je što ste svima oprostili. Međutim, to je tek pola posla, najteži deo posla dolazi kada budu trebali sami sebi da oproste’‘, rekao je Đole.

Publiku je počastio i pjesmom ”Duet”, posvećenoj Kemalu Montenu, koji je kako kaže jedini došao da ga pozdravi na koncertu 1997. godine.

Đole i njegovi Ujedinjeni Mangupi Vojvodine sa sarajevskom publikom su se oprostili pjesmom ”Odlazi cirkus” uz riječi: ”Vratit ćemo se mi još. Ne daj se Sarajevo.”