Bivši predsjednik Južnoafričke Republike, Nelson Mandela preminuo je u četvrtak naveče u svojoj 95 godini života. Tužnu vijest objavio je aktuelni predsjednik Južnoafričke Republike Jacob Zuma.

“Naša nacija izgubila je najvećeg sina. Naši ljudi su izgubili oca“ – kazao je Zuma

Mandela će imati državnu sahranu, a Zuma je naredio da se sve zastave u zemlji spuste na pola koplja sve do pogreba.

Posljednjih nekoliko mjeseci, Mandelu su njegovali u njegovom domu u Johannesburgu, a prije toga je gotovo tri mjeseca bio u bolnici zbog plućne infekcije.

Mandela je bio ikona borbe protiv rasističkog društvenog uređenja, kao predsjednik obavljao je ceremonijalne dužnosti, putovao svijetom koji ga je smatrao herojem i borcem za demokratiju i slobodu.

Rođen je 18. jula 1918. godine u selu Mvezo u jugoistočnom dijelu JAR-a. Zapravo je rođen kao Rolihlahla Dalibhunga, dok mu je englesko ime Nelson dao učitelj u osnovnoj školi.

Nakon što je stekao licencu za bavljenje odvjetništvom 1952. godine u saradnji s Oliverom Tambom otvorio je odvjetnički ured. Zajedno su vodili kampanju protiv apartheida, koji je pobjedom bjelačke Nacionalne stranke na izborima 1948. godine formalno uveden kao društveno uređenje.

Zajedno su s još više od 150 aktivista i članova ANC-a, 1956. godine optuženi za veleizdaju, no oslobođeni su nakon višegodišnjeg suđenja. Nakon zabrane ANC-a, Mandela je otišao u političku ilegalu, a bio je jedan od suosnivača vojnog krila ANC-a.

Vlasti su ga uhitile 1962. godine, a nakon kraćeg suđenja osuđen je na pet godina zatvora zbog sabotaže. Dvije godine kasnije, protiv njega je podignuta nova optužnica, za pokušaj državnog udara, te je osuđen na doživotnu robiju.

Godine 1980. Mandelin partner Oliver Tambo pokrenuo je višegodišnju međunarodnu kampanju kojom je tražio njegovo oslobađanje. Vrhunac je bio 1988. godine na Wembleyju, gdje je više od 70.000 ljudi uz izravni televizijski prijenos na koncertu uglas pjevalo “Oslobodite Nelsona Mandelu“.

Mandela je oslobođen 11. februara 1990. godine, a 1991. godine na prvoj Godišnjoj konferenciji Liga mladih ANC-a,  imenovan je za predsjednika.

Nobelovu nagradu za mir je dobio 1993. godine, a 1994. godine postao je predsjednikom Južne Afrike, nakon prvih općih u toj naciji.

U mirovinu je otišao 1999. godine, s titulom idealnog šefa države, te je postao mjerilo afričkih vođa.