Josip Vancaš jedan je od najznačajnijih arhitekata za Sarajevo. Ostavio je veliki trag u izgledu glavnog grada Bosne i Hercegovine, a projektovao je neke od najznačajnijih sarajevskih zgrada.
Vanaš je je rođen 22. marta 1859. godine u mađarskom Soporonu. Na Tehnološkom Institutu je studirao do 1881. godine, a potom radio u atelieru F. Fellnera i H. Helmera u svojstvu crtača, gdje je bio orijentiran na renesansni stil. Vancaš se u oktobru 1882. upisuje na Arhitektonski odjel Akademije likovnih umjetnosti gdje se kod Friedricha Schmidta posvetio studiju gotike.
U Sarajevo dolazi 1883. godine, na poziv bosanske vlade, a preporuku svog profesora. U Sarajevu je proveo najveći dio života i bio vodeća ličnost u arhitekturi. Proučavao je bosansko narodno graditeljstvo i nastojao primjenom njegovih karakterističnih elemenata ostvariti “bosanski stil”.
U njegovim djelima prevladavaju historicizam i eklekticizam, a kasnije se javljaju i elementi bečke secesije. U svojim projektima ide od pseudoromaničkih do pseudoorijentalnih oblika.
Vancaš je bio neobično produktivan arhitekta – u BiH je sagradio 102 stambene kuće, 70 crkava, 12 škola, 10 banaka, 10 palača, 10 vladinih i općinskih zgrada, 6 hotela i kafana…
U periodu između 1884.-89. godine radio je na sarajevskoj Katedrali Srca Isusova, koja je rađena u kombinaciji elemenata gotike i romanike.
Zgradu Zemaljske vlade, današnju zgradu Predsjedništva Bosne i Hercegovine, radio je u neorenesansnom stilu, a pri projektovanju Vojne pošte bavio se secesijom.
Zgradu Grand hotela, a današnji Zavod za platni promet, odnosno građevinu pred kojom je smještena Vječna vatra izgradio je zajedno s Karlom Paržikom.
Zgradu Muzičke akademije, tadašnji zavod sv. Augustina, projektovao je 1989. godine.
Vancaš je projektovao i Katoličko groblje na Koševu, Vrhbosansko bogoslovno sjemenište, Crkva Sv. Ante Padovanskog na Bistriku, paviljon Bosne i Hercegovine na Milenijskoj izložbi u Budimpešti 1896. godine…
Josip Vancaš je umro je u Zagrebu 15.decembra 1932. godine.