Dok u Bosni i Hercegovini čekaju 6. prosinac i ždrijeb za Svjetsko prvenstvo, Hrvatska nakon nikad gorih kvalifikacija čeka suparnika u play-offu za plasman u Brazil. Kako su vječiti gubitnici postali pobjednicima koji se na krilima euforije ne boje ni Brazila i Argentine, a reprezentacija koja je do jučer igrala izjednačeno sa svjetskim prvacima, strahuje od Islanda i Rumunjske?
Dok Osim spašava, Mamić uništava
Vratimo se u 2011. godinu kada je nogomet u Bosni i Hercegovini bio mrtav. Zbog unutrašnjih previranja, višegodišnjih prevara i političkih uplitanja u sport, UEFA je suspendirala Savez, reprezentaciju i klubove. Izgledalo je da će Lavovi, koji su bili na pragu plasmana u dokvalifikacije za Europsko prvenstvo, biti izbačeni iz natjecanja, a klubovima koji su izborili europska natjecanja bit će onemogućen nastup.
U posljednjem, baš posljednjem, trenutku pojavio se Ivica Osim, legendarni Strauss s Grbavice. Najveće nogometno ime iz BiH, iako teško bolestan, organizirao je sastanke s predstavnicima sva tri naroda u državi. Da bi spasio nogomet, Osim je obavio razgovore s predsjednikom HDZ-a Draganom Čovićem i predsjednikom SNSD-a Miloradom Dodikom. I dok je u Mostaru pronašao zajedničko rješenje, Milorad “za BiH navijam samo protiv Turske” Dodik je bio tvrd orah. Pomoglo je što je u trenutku sastanka u gradu na Vrbasu vodeća momčad lige bio banjalučki Borac. Kako Borac ne bi propustio povijesni nastup u Ligi prvaka, Dodik je pristao da Nogometni savez ima samo jednog predsjednika – Ivicu Osima.
U istom periodu i u hrvatskom nogometu su se počele događati promjene. Nakon rata sa Štimcem za vlast u HNS-u, kojeg je dobio, Zdravko Mamić je stvorio đavolji pakt sa suparnikom. Štimac, bivši reprezentativac i tv komentator koji se u nedostatku drugog bavi i trenerskim poslom, zamijenit će Slavena Bilića na klupi hrvatske reprezentacije. Smjena će dogoditi i na “vrhu” HNS-a. Neuništivog Vlatka Markovića će nakon 14 godina vladavine zamijeniti Davor Šuker, novi Mamićev sluga koji je tek jučer donio prvu samostalnu predsjedničku odluku.
Osim protiv Mamića? Bilanca je jasna.
Pape iskoristio posloženu momčad, Štimac upropastio
Bosna i Hercegovina je, nakon ukidanja suspenzije, doživjela debakl u baražu od Portugala sa 6:2. Ivica Osim nije niti pomišljao o promjeni tada neiskusnog izbornika Safeta Sušića. “Pape ostaje”, poručio je “Švabo” i riješio sve dvojbe.
Sušić je od prethodnika Ćire Blaževića naslijedio posloženu momčad. Nedostajao je tek desni bočni, a kad je Mensur Mujdža dobio papire i taj problem je nestao. Pape, jedan od posljednjih umjetnika na nogometnom terenu, iskoristio je nevjerojatni napadački potencijal svojih igrača i stvorio “malu Nizozemsku”, momčad koja igra za gol više.
Posloženu momčad dobio je i Štimac, no odlučio je potpuno iskasapiti. I dok su Bilićevi igrači na Europskom prvenstvu u šaci držali kasnije finaliste Španjolsku i Italiju, Štimac, koji je komentirao utakmice Hrvatske, vidio je veliki prostor za napredak u igri. Nakon što ga je Mamić i službeno postavio za izbornika, najavio je da će Hrvatska igrati poput Španjolske. Već u prvoj utakmici na klupi reprezentacije, Štimac je shvatio ogromnu razliku ozmeđu komentiranja i vođenja momčadi, te je nakon poljudskog debakla od Švicarske odustao od “tiki-take”.
Nažalost, Štimac nije odustao od eksperimentiranja. U najtežoj utakmici kvalifikacija, na vrućem gostovanju u Belgiji, od prve minute je u vatru gurnuo Josipa Radoševića koji mu se “odužio” tako što nije izblokirao šut za izjednačujući gol. Već tada je bilo jasno da će “hrvatski Guardiola” uništiti reprezentaciju. Kako objasniti Ognjenu Vukojeviću da ga je iz momčadi izbacio 18-godišnjak koji se mora prodati? Naravno, Radoševiću je to bila prva i posljednja utakmica u reprezentaciji, a Hrvatska je na startu kvalifikacija ostala bez velika dva boda.
Sušić svoje brani, Štimcu njegovi ne vjeruju kada ih brani
I dok je Štimac u 14 mjeseci boravka na klupi pozvao više nogometaša nego Bilić u šest godina, Sušić se držao provjerenih igrača, igrača koji su mu donosili rezultat. Istina je, ponekad se Pape previše tvrdoglavo vodi onom “u momčad se teško upada i jednako teško ispada”, jer na zasluženi poziv godinama čekaju branič Edin Cocalić i najbolji strijelac češke lige Aidin Mahmutović.
Ipak, Sušić poslije svakog kiksa, loše utakmice, preuzima odgovornost i brani svoje nogometaše, dok je Štimac, nakon svake utakmice, deset drugačijih postava i pet sustava igre (!) nalazio žrtvu među svojim igračima. Rakitića, ponajboljeg nogometaša u kvalifikacijama, proglasio je krivcem nakon pobjede protiv Makedonije, Strinića je optužio da je kriv za četiri primljena gola, a i Perišića je htio potjerati zbog poklonjenog gola Belgijcima u Zagrebu. Nije se Štimac zapitao tko je Perišića, rezervu Wolfsburga, stavio u prvih jedanaest.
Slučaj Halilović
Razlika između Sušića i Štimca najbolje se vidi u slučaju Alena Halilovića, 17-godišnjeg nogometaša koji se dvoumio hoće li igrati za BiH ili Hrvatsku.
“Halilović ne može biti u kombinacijama za Svjetsko prvenstvo u Brazilu, možda eventualno za sljedeće kvalifikacije”, prokomentirao je Sušić mogući poziv Haliloviću.
Iako Hrvatska ima puno širu klupu od BiH, dvojac Štimac-Mamić odlučio je pozvati najvrijednijeg Dinamovog eksponata. Suludim uvrštavanjem Halilovića u reprezentaciju Štimac je pokazao vjernost Mamiću, ali ne i aktualnom igračkom kadru koji mu je na raspolaganju. Kako objasniti da Rakitić, kapetan Seville, treba strahovati hoće li ga iz prvih jedanaest izgurati dječak koji još uvijek ne može standardno igrati niti u Dinamu?
Atmosfera u Hrvatskoj i BiH – nebo i zemlja
Zahvaljujući Mamiću atmosfera oko reprezentacije je stalno narušena, a zahvaljujući Štimcu i njegovim rezultatima narušena je atmosfera i u momčadi. U samo nekoliko mjeseci su hrvatski nogometaši od igrača koji su u Poljskoj ostavili dušu na terenu, postali nezainteresirani i bezvoljni manekeni koji se na travnjaku međusobno tuku.
Dok hrvatski derbi protiv Belgije gleda tek 12 tisuća navijača, u BiH je potpuno drugačija atmosfera. Stadion u Zenici je uvijek pun, a čak bi i utakmicu s amaterima iz Lihtenštajna gledalo 50 tisuća navijača da u BiH postoji stadion koji može primiti toliko navijača. Reprezentacija se na gostovanjima zahvaljujući BHFanaticosima osjećao kao kod kuće, a igrači ginu na terenu. Suze svih igrača nakon povijesne pobjede u Litvi pokazuju koliko je bosanskohercegovačkim igračima stalo do grba na svome dresu.
“Hrvatska je prošlost, a BiH budućnost”
Baka Slišković, legendarni nogometaš Veleža i Hajduka i bivši izbornik Bosne i Hercegovine, razočaran je Mamićevim vođenjem hrvatskog nogometa, a oduševljen situacijom u bosanskohercegovačkom. “Hrvatska je s ovakvim HNS-om prošlost, a BiH ima svijetlu budućnost”, poručio je Baka.