Bilo je pitanje vremena kada će narod u BiH izaći na ulice. Nezadovoljstvo i nepravda se gomilaju već dvadeset godina u bosanskohercegovačkom društvu. Besmisleno je sada nabrajati razloge zbog kojih su ljudi u BiH počeli protestvovati. Armija nezaposlenih ljudi već godinama čeka da bosanski poitičari počnu sa koracima koji bi napokon ovu zemlju počeli voditi naprijed. Razvojnih projekata je sve manje, investitori zaobilaze BiH u najširem luku a zemlja postaje svake godine sve zaduženija. Svu tu nesposobnost i sebičnost ljudi koji su na vlasti građani su nijemo pratili i osim par povremenih „mirnih“ protesta, niko se nije bunio.

Piše: Armin Emin Alikadić

S toga se niko ne smije čuditi što su ljudi napokon izašli na ulice. Isprva demonstracije su bile dosta nasilne i ne primjerene onome što potpada pod demokratiju. Paljenja, razbijanja, pljačkanja svakako da nisu opravdana. Zbog toga su demonstranti nazivani huliganima i vandalima. Niko to ne opravdava, pogotovo ne uništavanje monumentalnih građevina kao što je zgrada Predsjedništva BiH i zgrada Vlade Kantona Sarajevo. Svi su to odmah i osudili, pogotovo oni koji su huškali da se pali i aplaudirali za svaki bačeni kamen.

Protesti poderske tuzli

Foto: Damir Hajdarbašić, Sarajevski.ba

Društvo je puno sitnog malograđanstva, pa nikog ne čudi dvoličnost kod ljudi. Preko elektronskih medija tačnije Facebooka ljudi su mijenjali mišljenje u roku 15 minuta. Bore se ljudi za svaki gram pažnje, težnja za eksponiranjem je veća nego ikada, a Facebook kao besplatni medij je najpogodniji za to. Bilo kako bilo narod se je digao. Nažalost protesti su samo u Federaciji.

Protesti koji su započeti 5. februara 2014. godine u Tuzli brzo su se proširili na Sarajevo, Zenicu, Mostar, Bihać i dalje, ali samo do entitetske granice. Razlozi što protesta nema u drugom BH entitetu su prije svega predominantni stah koji je tamo sistemski etabliran. U Repuplici Srpskoj narod čak i gore živi nego što je to slučaj u Federaciji BiH, i sigurno da je pitanje dana kada će se i tamo radnička klasa i studenti dići.

Nakon što su zapaljene vlade TK, KS, ZE-DO i HNK-a kantona, i nakon mnogobrojnih osuda na račun nasilnosti protesta i huliganstva protesti su se preobrazili u one mirne „demokratske“ i traju još uvijek. Srušene su sve pomenute vlade i sada se preko organizovanih plenuma građana oblikuju zahtijevi koji će biti upućeni bosanskohercegovačkim vlastima.

Dualizam protesti/izbori

Samo je jedna pojava u BiH jača od straha, a to je nacionalizam, tako i protesti prelaze u jednu drugu dimenziju. Predsjednik RS-a je odmah izašao u javnost sa stavom kako su protesti izričito samo u Federaciji BiH, i kako su inicirani od strane Bošnjaka. Retorika koja nikad nije ni prestala je samo ponovo reaktivirana. Sam predsjednik RS-a je svijestan da je izgubio podršku građana i da vjerovatno gubi dolazeće izbore, pa je još jednom počeo sa svojom dobro poznatom pričom (referendum, pozicija Srba i tome slično)

Političari iz RS-a su odmah otputovali na konsultacije u Beograd, gdje vjerovatno očekuju dalje upute kako da se ponašaju u ovoj vanrednoj situaciji. Premijer Hrvatske Zoran Milanović je stigao u Mostar, dok je ministar vanjskih poslova Turske Ahmet Davatoglu stigao u Sarajevo. Dakle prva negativna implikacija protesta je ponovni pokušaj djeljenja građana na torove, bilo bi lijepo da svi oni prepuste nama samima da riješavamo svoje probleme i pokušamo izgraditi državu.

Strani faktor koji bi trebao da se mješa u probleme BiH je međunarodna zajednica i visoki predstavnik Valentin Inzko. Nažalost međunarodna zajednica se ponovo ponaša inertno i ne prihvata se riješavanje problema napravljenog u Daytonu 1995. godine kada su nametnuli aneksom 4 ustav koji danas imamo i koji je u svakom pogledu nefunkcionalan.

Visoki predstavnik se umješao tek toliko da je rekao kako međunarodna zajednica analizira situaciju i razmatra mogučnost ponovnog slanja vojnih trupa u BiH. Ne trebaju nama vojne trupe, ne hvala, već prihvatite se posla i intervenišite na pravi način.

Foto reportaza, protesti

Foto: Denis Ruvić, Sarajevski.ba

U Federaciji BiH svakako da je uveliko započeta izborna kampanja, jer ako uzmemo u obzir da je izborna godina za naše uslove se to čini gotovo pa normalnim, nažalost. Donedavni koalicioni partneri sada su ljuti protivnici. Ministar sigurnosti i predsjednik SBB-a optužen je da su protesti u velikoj mjeri organizovani od strane njega i njegove stranke.

Iako svojom pasivnošču sa pozicije ministra sigurnosti BiH daje za pravo drugima da ga optužuju, prostesti su sigurno pokrenuti zbog nezadovoljstva postoječim stanjem u državi i ne smiju postati predmet političke igre i prepucavanja.

BiH je u velikoj mjeri postala i postgrađansko društvo. Time smatram da je građasko društvo ugroženo u kontekstu da svi pripadaju ili podržavaju neku od političkih opcija.

Kontraverze koje se dešavaju tokom protesta su također mnogobrojne. Ubačeni ljudi plačaju omladini po 50 KM za zapaljen kontejner, nepoznati ljudi se zaustavljaju i napadaju demonstrante.

Sve ove stvari koje se dešavaju uporedo sa protestima svakako da treba neutralisatii ne dozvoliti da protesti građana budu instruisani niti da poprime neki drugi oblik.

Tekst sam nazvao prometejstvom bosanskog naroda jer je Prometej simbol borbe za viši cilj. Smatram da protesti u bosanskohercegovačkim gradovima jesu i trebaju ostati protest građana protiv nesposobne vlasti. Ni po koju cijenu ne smiju biti instrumentalizovani od strane političkih partija, niti smiju postati predmet političke igre u izbornoj godini… Međunarodna zajednica je u obavezi da ponudi i ako treba nametna riješenja za buduće uređenje BiH jer je ona kumovala i arbitrirala pri potpisivanju Daytonskog mirovnog sporazuma.

Svako dobro Bosno i Hercegovino…

[divider]

Tekst izražava stavove autora koji ih potpisuje, ne nužno i stavove portala Sarajevski.ba