Mesut Ozil je svojom pojavom uspio Arsenalu vratiti vjeru u jednostavnost njihove igre. Pitamo se da li samopouzdanje može imati cijenu? Arsenalovo samopouzdanje, da. I nije bilo jeftino, 42 miliona funti – da budemo precizni. Godinama unazad slušali smo kritike mnogih navijača Arsenala, te njihove želje da klub konačno angažuje neko veliko ime na terenu. Mnogi će reći da uspjeh na terenu ne čine imena igrača, nego njihovi nastupi. Zaista je i bilo tako, sve dok Arsenal nije objavio da je realizovan transfer Realovog veznjaka, Mesuta Ozila, te da ovaj majstor s loptom, stiže u London, piše Eurosport.
Mesut je postao poznat 2009. godine, kada je svojim sjajnim nastupima vodio U-21 reprezentaciju Njemačke do trofeja Evropskog prvenstva. Ovosezonske utakmice Arsenala zaista podsjećaju ljubitelje ove igre, na „zlatne dane“ Wengerove ekipe, kada su sjajni fudbaleri nastupali za ovaj klub, te slovili za ekipu koja igra najljepši fudbal na svijetu. Neki su već zaboravili na taj period, a kako i ne bi kada je prošlo dugih osam godina, otkako je Arsenal osvojio posljednji trofej. Iako su rijetki vjerovali Wengeru, čini se kako je on ipak donosio prave odluke za dobrobit kluba.
Zaista, samopouzdanje je krucijalno za svaki uspješan sportski kolektiv. Jer, kako pobijediti najbolje, ako nemate adekvatno samopouzdanje? U prvoj Wengerovoj deceniji na čelu ekipe, vrlo malo timova je imalo veće samopouzdanje od njegovog, pa je Arsenal nizao izuzetne uspjehe. Ipak, vremenom se sve promijenilo, ali ne preko noći. Sve je počelo 2006. godine, kada su „Topnici“ poraženi u finalu Lige šampiona, a to se kasnije odrazilo i na Premier ligu, ali i na Kup takmičenja (sjetite se poraza Arsenala od Birninghama u finalu Kupa). Veliki igrači su počeli napuštati klub, pa je agonija produžena. Ostatak priče je poznat većini fudbalskih sladokusaca.
Ipak, svjedoci smo da se Arsenal polahko, ali sigurno vraća prema fudbalskom vrhu. Kada je prošlog mjeseca, prijelazni rok za transfere zatvoren, gdje su se u Arsenalovoj koloni sa dolascima našla imena Ozila, posuđenog golmana Viviana, nedokazanog napadača Yaya Sanogo-a, te „sažvakanog“ Milanovog veznjaka, „starog“ Flaminija, opet je bilo mnogo kritičara, koji su ipak bili dovoljno glasni da bi se čuli, i pored onih euforičnih navijača, oduševljenih Mesutovim dolaskom.
„Arsenal već ima dobre veznjake i playmakere, njima je potrebna bolja odbrana, i napadači koji će biti vrlo efikasni u završnici.“ – govorila je većina. Vjerovatno bismo se i mi danas složili s njima, ali to nije moguće, jer je pojačanje vrijedno 42 miliona funti bilo dovoljno da vrati samopouzdanje ekipi Arsenala, te da probudi uspavanog giganta.