Kada se povede bilo kakav razgovor o pokeru, gotovo uvijek se spomene i blef (bluff, eng), ali šta je zapravo blefiranje i čemu služi? U filmovima se igrači pokera obično prikazuju kao ljudi koji osvoje čitave gomile novca upravo blefiranjem protivnika. U suštini, cilj blefiranja je prisiliti bolji hand da baci, tj. foldira, svoje karte. Ukoliko neko želi pobjeđivati u pokeru, mora znati i blefirati.
Piše: Adnan Učambarlić za Sarajevski.ba
Blefiranje je više umjetnost nego igra i zahtijeva mnogo, mnogo opreza. Nije uopće tako jednostavno, kao što izgleda na prvi pogled niti je, kao što laici misle, taktika po kojoj, ukoliko imamo slabe karte, ulažemo toliko da svi protivnici odustanu samo da bi im pokazali svoje karte i zadobili njihovo poštovanje. Cilj je jednostavan – natjerati jačeg protivnika da se preda. Može biti zaista zabavno, ali i štetno, ukoliko se ne zna izvesti kako treba. Radi se o poker strategiji o kojoj se možda najviše razgovara, ali se koristi mnogo manje nego što ljudi misle. Naravno, kada bi se izbacilo iz igre – poker više ne bi bio tako zanimljiv.
Treba shvatiti da blefiranje uspijeva samo u određenim situacijama i protiv određenih protivnika. Nema nikakvih pravila koja određuju kako se i kada blefira na pravi način. Blef se koristi samo kada ste potpuno sigurni u njega. Ne treba blefirati samo blefa radi, ali ne treba ni propustiti nijednu dobru šansu za blef.
Ukoliko se odlučite za blef, vaša igra mora ispričati priču u koju će protivnici morati povjerovati. Najlakši način za učenje blefiranja je uvjeriti same sebe da držite karte koje želite predstavljati. Što ste u ranijoj fazi igre, priča je vjerodostojnija.
Foto: Denis Ruvić, Sarajevski.ba
Blefiranje u online pokeru je najsofisticiraniji element ove igre. Tu se više ne igra na vrijednost ruke, što može biti jako težak zadatak. Pokušavate obmanuti protivnika kako biste osvojili pot sa najslabijom rukom. Postoji više vrsta blefiranja, od onih sitnih do dobro osmišljenih. Efikasno blefiranje je uvijek rezultat korištenja slabosti protivnika i dobre procjene situacije.
Ukoliko ulovite nekoga da blefira, nemojte se prevariti i pomisliti kako će stalno ponavljati blef. Kada se sa marginalnim kartama nađete u situaciji u kojoj bi protiv prosječnog igrača odmah odbacili karte, a protiv blefera razmišljate o nastavku samo da bi ga uhvatili u prevari, bolje je pričekati bolju priliku.
Nikada ne pokušavajte blefirati protiv lošeg igrača. Ako igrate protiv igrača koji jedva poznaje osnove igre i igra samo na temelju karata koje drži u ruci, vrlo ćete ga teško nadigrati nekim sofisticiranim blefom, budući da on i ne vidi dalje od svojih karata te vas uopće neće ni shvatiti i na osnovu njih vas može ispratiti do kraja.
Uspješni pokeraši uče kako da koriste blef u pravom trenutku. Ipak, ukoliko nikada ne blefirate, postat ćete previše predvidljivi i radikalno smanjiti broj pobjeda. Treba blefirati onda kada ne postoji šansa da pokupite gomilu ili kada želite pokupiti gomilu prije nego su sve karte podijeljene. Šanse za uspješno blefiranje možete porediti sa veličinom potrebnnog uloga ili visinom gomile. Tu, prije svega, morate razviti vještinu procjene šansi odustajanja protivnika.
Ukoliko za stolom imate više igrača koji uvijek prate, nema svrhe blefirati. Sve što treba da uradite u igri protiv takvih igrača je da čekate hand i kladite se zbog vrijednosti, tako da ovde nije potrebna posebna kreativnost da zaradite novac. U suštini, blef je sastavni dio pokera i treba vremena da se nauči. Dobro blefiranje dolazi sa iskustvom, a za početak je dovoljno igrati ruke u skladu s njihovim vrijednostima.
Najveći blef u historiji pokera
Najveći blef i jedan od najčuvenijih handova u historiji pokera prvi put je opisan u knjizi “The Greatest Game in Town”, Ala Alvereza. Blefer je bio veliki Jack Straus, osvajač Poker World Series iz 1982. godine.
Igrao se No Limit Hold Em, a Straus je počeo sa 7–2 različitih boja, najgorim početnim handom u pokeru. Straus je trebao odmah foldati, ali je zapravo podigao. Rezultat je bio da su svi njegovi protivnici, sem jednoga, spustili karte, a preostali igrač je callao. Flop je proizveo 7-3-3.
Foto: Denis Ruvić, Sarajevski.ba
Straus je sada držao dva para. Situacija nije bila baš puno bolja. Postavljalo se se pitanje kakve je karte imao njegov protivnik da bi odmah podigao ulog i kakva je vjerovatnoća da među kartama ima 7 ili 3. Straus je opet betao i odmah shvatio kako je napravio užasnu grešku, budući da je protivnik podigao ulog za još pet hiljada dolara. Očigledan zaključak bio je da protivnik ima snažan par te da pokušava da smanji gubitke i folda. Straus je callao i podijeljena je turn karta. Bila je 2, što je odgovaralo Strausovoj drugoj karti, ali mu nije nimalo popravilo hand. Znao je da mu je hand gubitnički.
Tada je bacio ogromni ulog od 18 hiljada dolara. Nastala je opća tišina. Upravo u tom trenutku krenula je magija ovog historijskog handa. Dok je njegov protivnik razmatrao svoj naredni potez, Straus je udario. „Znaš šta“, rekao je naginjući se naprijed, polako i prijateljski, „Daj mi jedan od tih 25-dolarskih čipova i možeš vidjeti jednu moju kartu, koju god da odabereš“.
Protivnik je neko vrijeme razmišljao te konačno odlučio kako nema šta izgubiti. Bacio je čip i pokazao na jednu od dvije karte ispred Strausa. Straus je okrenuo kartu i ukazala se dvojka. Opći zaključak je bio da Jack Straus ima par dvojki te stoga i full house. Njegov protivnik je foldao pobjednički hand, a Straus je uzeo pot. Da je protivnik odabrao drugu Strausovu kartu, 7, rezultat bi bio potpuno isti. Briljantan blef.
Za kraj, pogledajte jedan interesantan blef Miss Finske Sare Chafak…