Šetajući ulicama Sarajeva, zasigurno ste prešli mnogo puta preko Šeher-ćehajinog mosta, no jeste li se zapitali ikada kakvu legendu njegovi temelji nose?

Most u narodu poznat i kao Šeherija povezuje značajne gradske lokacije. Na jednoj strani nalazi se Vijećnica, a na drugoj Inat-kuća. Koračajući mostom imaćete otvoren pogled na branu, te priliku da prepriječite put do Alifakovca. Ovaj luk koji spaja dvije strane Miljacke sa sobom nosi i svoje legende.

Sehercehajina ćuprija

Foto: Sarajevski.ba

Prva legenda kaže kako ga je podigao Hadži Husein, sarajevski šeher ćehaja (upravitelj grada). Smatra se da je po završetku izgradnje mosta Hadži Husein naredio da se u jedan od stubova ugradi dijamant. Dijamant je predstavljao izvor finansija za moguće popravke ćuprije. Jednoga dana dijamant je nestao, no krivca nije bilo teško naći, jer je Sarajevo tada brojalo oko 10.000 stanovnika. Mufid Garibija, čuveni arhitekta kaže kako se na kraju pojavio jedan mladić koji je priznao da je ukrao dijamant. Zaljubio se u neku djevojku i poklonio joj ga. Tadašnji sarajevski kadija ganut ljubavlju mladih smilovao se i oslobodio mladića. Iako je dijamant vraćen, nikada više nije ugrađen u stub mosta.

Postoji i legenda o tome da je Hadži Husein htio izgraditi most kako bi ostavio spomen na sebe s obzirom na to da je njegov jedini potomak Mustafa, otišao poslom u Stambol, zaljubio se i zastalno nastanio tamo. Međutim, Husein umire prije završetka gradnje, te se prema šerijatu ona obustavlja. Kada su vijesti stigle do Mustafe, uz odobrenje punca nastani se sa ženom u Sarajevu, te dovrši ćupriju. Nedugo nakon toga, žena mu se razboljela i umrla, a sahranio je na Alifakovcu gdje je načinio turbe za oboje.

Druga legenda koja se veže za ovaj most kaže kako je nekada postojao sluga koji se uvijek žalio svom gospodaru da je najveći baksuz na svijetu. Znajući da sluga svaki dan prelazi preko Šeher-ćehajine ćuprije, odlučio je ispitati njegovu tvrdnju. Prije nego što će sluga prijeći ćupriju, gospodar je postavio na sred mosta kesu s dukatima. Međutim, začudio se kada je sluga prošao pored kese nepogledavši je. Kada ga je upitao da li je išta vidio na mostu, sluga je odgovorio: „Nisam. Svaki dan prelazim preko ovog mosta, pa sam danas probao da vidim mogu li ga prijeći zatvorenih očiju“. Gospodar je tada bez razmišljanja potvrdio i rekao: „E, baš si baksuz“.

Sehercehajina ćuprija

Foto: Sarajevski.ba

Vrijeme i sam graditelj mosta nisu precizno utvrđeni. Most je pretrpio mnoga oštećenja zahvaljujući poplavama (1619. i 1620., 1843., 1880. godine), ali svaki put je renoviran. Prilikom regulacije korita Miljacke, izgled mosta je promijenjen, pa je 1897. godine zatrpan jedan od pet lukova mosta na lijevoj obali Miljacke. Danas kada promatrate most, ne možete primijetiti da jedan luk nedostaje. 1904. godine skinuta je kamena ograda s mosta i dodati su konzolni pješački prelazi sa željeznom ogradom.

Komisija o očuvanju nacionalnih spomenika je 25. do 31. januara 2005. godine proglasila Šeher-ćehajinu ćupriju nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

Preporuka: Čitajte, tražite, “kopajte”! Donesite odluku i upoznajte historiju svoga grada, saznajte legende za svaki pedalj Sarajeva. Neka vaš korak i svaki pregaženi most, kaldrma i posjećeni objekat probudi želju da saznate šta se baš tu desilo. Čitanjem i saznanjima širimo našu kulturu, prenosimo je novim generacijama i čuvamo historiju grada od zaborava.