U moru medijskih najava o tome kako je 2014. godina bitna za Sarajevo zbog 30 godina od održavanja Olimpijskih igara, te stotinu godina od ubistva austrougarskog prestolonasljednika Franca Ferdinanda i početka Prvog svjetskog rata, zaboravili smo na još jednu, ništa manje bitnu obljetnicu – 130 godina od kada je Sarajevo postalo grad u modernom smislu riječi i od kada je dobilo zvanični Statut.

Sarajevo je dobilo ime po dvoru – Saraju kojeg je prije više od 550 godina podigao Ishaković Isa-beg za vrijeme vladavine Osmanlija. Ubrzo se počelo razvijati u urbano mjesto, a tokom svoje historije pretrpjelo je mnoga razaranja.

Statut je pravni akt kojim se utvrđuju organizacija, funkcionisanje, samoupravni odnosi, prava i obaveze, organi od značaja, način obavljanja poslova, oblici saradnje te druga pitanja od važnosti za Grad.

Vlast u Sarajevu se promijenila 1878. godine kada je Austro-Ugarska okupirala Bosnu i Hercegovinu. Austrougari su iste godine donijeli naredbu da se u Sarajevu formira Općinsko vijeće, odnosno da se obnovi rad Gradskog poglavarstva, Beledije koja je uspostavljena još 1865. godine, te su donijeli privremeni Statut po kojem je djelovalo Općinsko vijeće. Za prvog načelnika imenovan je Mustaj-beg Fadilpašić.

Prvi zvanični Statut Grada Sarajeva objavljen je 9. januara 1884. godine i činilo ga je 77 tačaka. Pisan je na dva jezika: njemačkom i lokalnom.

Njime je, između ostalog, definisano da Sarajevo samostalno obavlja razne općinske poslove i upravlja općinskom imovinom.

Detalji iz prvog Statuta Grada

Statutom je precizirano da Sarajevo zastupaju: Općinsko zastupstvo, Gradsko poglavarstvo i kotarski muktari (starješina mahale u gradu).

Općinsko zastupstvo je savjetovalo, odlučivalo i čuvalo interese općine, raspolagalo općinskom imovinom, te izdavalo urbanističke saglasnosti.

U Općinsko zastupstvo nisu mogli biti birani siromašni, stranci i osuđenici.

Činila su ga 24 zastupnika i to: 12 je bilo muhamedanaca, 6 istočno-pravoslavnih, te po tri katolika i Jevreja. Dvije trećine članova birane su općinskom većinom, dok je Vlada između uglednih i zaslužnih građana imenovala jednu trećinu. U Statutu stoji da “članovi općinskog zastupstva ne dobijaju službeni doplatak za svoje zvanje”.

Statut se morao strogo poštovati, pa čak i zastupnici. Tako su oni, koji su “bez valjanog razloga” odbili da obnašaju tu funkciju morali platiti kaznu od 50 do 500 forinti. Novčano su se kažnjavali i nemarni zastupnici.

Nakon imenovanja, gradonačelnik i njegov zamjenik su polagali zakletvu u prisustvu Općinskog zastupstva, a koja je glasila: Ja _____ zaklinjem se Bogu svemogućem (i t. d. iz službene zakletve). I pošto sam imenovan gradskim načelnikom (podnačelnikom) za grad Sarajevo, zavjerujem se da ću vjerno i savjesno ispunjavati dužnosti koje mi nadlaže po mojem zvanju te su naručito propisane općinskim Štatutom, da ću se dragovoljno pokoravati zakonima i zapovjedima mojih starijih oblasti, da ću stalno čuvati uredovnu tajnu, i da ću uvjek držati na umu interes vlade, te blagostanje zemlje i grada Sarajeva; sve to vjerno i bez primisli. Tako mi Bog pomogao.

Zastupstvo je funkciju obavljalo tri godine, a u četvrtoj je moralo raspisati nove izbore.

Gradsko poglavarstvo je ekzekutivni organ pod kontrolom Općinskog zastupstva, odnosno Zemaljske vlade. Čine ga gradonačelnik, njegov zamjenik, zajedno s općinskim činovnicima, koje bira gradonačelnik, i s pomoćnim osobljem. Gradonačelnik je neposredni predstavnik gradskog poglavarstva, te je odgovoran za njegovo poslovanje.

Gradonačelnika i njegovog zamjenika bira poglavar zemlje, ali na prijedlog povjerenika iz civilnog života.

Osnovni poslovi Poglavarstva bili su vođenje inventara, upravljanje općinskim prihodom i rashodom, te upravljanje gradskom blagajnom i knjigovodstvom, kao i njegovanje i popravljanje općinskih cesta, puteva, tržišta, vodovoda, ćuprija…

U mahalama su povjerenici bili Kotarski muktari kojima je bio zadatak da u svojim područjima pružaju pomoć gradonačelniku u vršenju općinskih i javnih poslova. Njihov posao je, između ostalog, bio da se brinu o čišćenju i osvjetljavanju ulica, vrše poslove tržnog, građevinskog, cestovnog, požarnog i zdravstvenog redarstva, kao i da se staraju o sirotinji u tom kotaru.

Izmjene Statuta

Petnaest godina kasnije, određene odredbe ovog statuta su izmijenjene. Sarajevo je u novom statutu ,za razliku od prethodnog, okarakterisan kao glavni grad. Uvedena su dva dogradonačelnika, te povećan broj članova Općinskog zastupstva na 27, odnosno povećan je broj katolika kojih je po novim odredbama u Općinskom zastupstvu bilo šest. Izmijenjen je i način izbora zastupstva.

Ovaj statut iz 1899. godine pisan je samo na lokalnom jeziku, ali u dva pisma – latinicom i ćirilicom.