Titova ulica više neće biti ista kao prije. Osjećaće se sjeta i praznina, jer počasno mjesto više neće veličati legendarni čika Mišo. Najpoznatiji simbol Sarajeva, preminuo je u svojoj 82. godini. Njegove mušterije, od sada će same morati čistiti svoje cipele, jer je čika Mišo bio jedini u gradu koji je pružao tu uslugu, još od davnina.
Bez obzira na vremenske uslove njegovo radno vrijeme započinjalo je u 9.30 sati u Ulici maršala tita, te je pored obavljanja svog zanata uspijevao da razveseli brojne građane.
“Šta će vam karijera ako je niste gradili pošteno? Najvažnije je biti pošten čovjek, ma kakvim se poslom bavili, i ostati čistog obraza!“ (čika Mišo)
Čika Mišo rođen je na Kosovu 1931. godine, a u Sarajevo sa svojom porodicom došao je 1946. Živio je na Marindvoru gdje je kao tinejdžer trenirao boks. Već tada je dobio nadimak Mišo, jer ga je njegov trener tako zvao iako mu je pravo ime Husein Hasani. Međutim, od boksa se u to vrijeme nije moglo živjeti, jer sport nije bio plaćen kao danas. Danas je situacija obrnuta, čišćenje cipela više nije unosan posao kao nekada i od njega se ne može zaraditi dovoljno novca za život.
U svojoj 21 godini preuzeo je posao od svog oca, koji je takođe zarađivao za porodicu radeći kao ulični čistač. Čika Mišu nikada nije bilo stid, niti se pokajao što se odlučio na taj korak, u ovom poslu je uživao. Bilo mu je potrebno deset dana da nauči kako se pravilno čiste cipele. Dugo vremena radio je na Marindvoru, a od 1992. godine prešao je u Titovu ulicu.
Tokom svog rada imao je priliku upoznati mnogo ljudi koji su mu sa zadovoljstvom dolazili punih ruku. Jedne prilike skupljao je potpise od građana kako bi mu vlasti dale pravo na penziju. Tada je upoznao Željka Komšića koji je potpisao peticiju i obećao mu pomoći. Nakon izvjesnog vremena dobio je poziv iz Uprave grada Sarajeva, te su mu nakon susreta objasnili kako nije moguće da mu odobre penziju, ali su mu novčano pomogli sa 2.000 KM. Čika Mišo je 2009. godine dobio posebno priznanje Grada Sarajeva, te mu je Vlada Kantona Sarajevo obezbijedila stan.
Najveća sreća za njega i njegovu ženu bila je kad su pronašli tek rođenu djevojčicu u smeću. Zadržali su je i dali joj ime Rabija. Iako su im mnogi nudili mjesečnu pomoć za bebu, oni su odlučili da će dijete odgajati od svog rada.
Lik čika Miše pojavljuje se u brojnim dokumentarcima i pričama. Bio je omiljen među Sarajlijama, koji su ga često znali častiti u kafićima.