Jedna od presudnih i značajnijih bitki u Sarajevu, odigrala se na današnji dan, 16. maja 1992. godine na Pofalićima. Agresori su imali namjeru da grad podijele na dva dijela, no zahvaljujući otporu boraca taj plan je pao u vodu. Ranom zorom Armija Republike Bosne i Hercegovine pobijedila je neprijatelje i spriječila blokadu Sarajeva. Tog kobnog dana mnogi su dali svoj život za ovaj grad.
Plan podjele podrazumijevao je presjek Sarajeva linijom Vogošća-Žuč-Pofalići-kasarna Maršal Tito-Grbavica-Vraca.
S obzirom na to da je komandir srpske policije Novo Sarajevo, Lazo Bojanić dan prije dao ultimatum stanovnicima sarajevskog naselja Pofalići da predaju oružje, niko nije očekivao tako jak otpor.
Najveći problem planerima bitke bio je taj što niko od pretpostavljene komande nije htio potpisati zapovijest za napad.
Kako je isticalo vrijeme do postavljenog ultimatuma, Sefer Halilović, koji tada još uvijek nije bio prvi čovjek Oružanih snaga BiH dao je usmenu saglasnost za oslobađanje Pofalića.
General Ratko Mladić je u toku bitke tražio od generala Miloša Baroša da iz kasarne “Maršal Tito” pokrene tenkovsku jedinicu Vojske Jugoslavije. No, general Baroš nije imao hrabrosti to učiniti.
Agresorski vojnici su se povukli preko Orlića i Žuća prema Vogošći i Rajlovcu, dok su neki čak skinuli uniforme i preko Dolac-Malte pobjegli na Vraca. Tokom noći većina učesnika Pofalićke bitke zaputili su se kući. Oslobođeni položaj čuvao je mali broj boraca.