FOTO: biography.com
U Petrogradu je 6. novembra 1893. umro od kolere slavni ruski skladatelj Petar Iljič Čajkovski. Ostavio je bogat opus danas glasovitih opera, baleta, simfonija, komornih djela.
Čajkovski je rođen 7. maja 1840. u uralskom mjestašcu Kamsko-Votkinsku, gdje se od djetinjstva nadahnjivao izvorima lijepe ruske narodne glazbe. Nezainteresiran za činovnički poziv, koji su mu namijenili roditelji.
Godine 1862 ,u dvadeset drugoj godini postaje učenik Antona Rubinštajna na petrogradskom konzervatoriju, a zatim predavač u Moskvi.
Čajkovski nije bio sretan čovjek. Bio je rastrzan između intimnih razočaranja i bolesne osjetljivosti. Završio je deset opera. U operama Pikova dama i Evgenij Onjegin nastojao je ocrtati psihološke sukobe i opisati tragedije koje u intimnom životu pojedinca uzrokuje nesmiljenost sudbine. I upravo su zbog toga i današnjem gledatelju bliske.
Čajkovski je poznat po svojim baletima. Baleti Labuđe jezero, Trnoružica i Ščelkunčik puni su ljupkosti i draži, lagane melodike, gibljiva ritma i savršene instrumentacije. Pružaju mogućnost izvanredno velike plesačke virtuoznosti pa je vjerojatno i to razlog što ne silaze s pozornice.
Iscrpljen od naporna rada, i narušena zdravlja, Čajkovski je odlazio na putovanja po Europi, gdje se upoznao s novim glazbenim dostignućima.
Ranije simfonije Petra Čajkovskog su optimistična dela nacionalnog karaktera, dok su kasnije simfonije, koje su duboko dramatične, tumačene kao izliv očaja, izražena je tragična čovjekova borba sa sudbinom pred kojom nema spasa. Motivi neminovnog usuda očituju se u četvrtoj i petoj simfoniji, dok je u šestoj, patetičnoj, ocrtao tragiku svojega nesretnog života.