Na državnom prvenstvu u latinoameričkim plesovima koje je ove godine održano u Gradskoj areni u Zenici, takmičilo se više od 400 takmičara, što je najveći broj do sada kada su takmičenja u latinoameričkim plesovima u pitanju. Ovogodišnju titulu najboljih odnio je par, Plesnog kluba Gemma iz Banja Luke, Nemanja Mišić i Ana Trogrlić.
Razgovarala: Selma Hodo, Sarajevski.ba
Sarajevski.ba: Državno privenstvo je završeno, ponijeli ste titulu najboljih, kakav je osjećaj?
Ana Trogrlić: Zaista savršen. Trenutak kad ste nagrađeni za nešto čemu ste težili i uložili toliki trud ostaje zauvijek u vama.
Sarajevski.ba: Da li ste se nadali pobjedi?
Nemanja Mišić: Iskreno jesmo. Naporno smo radili i vjerovali da se trud isplati i uspjeli smo.
Sarajevski.ba: Postoji nekoliko vrsta latinoameričkih plesova, koji vam je omiljeni i zašto?
Ana Trogrlić: Definitivno rumba. Ljubavni ples. Najbolje predstavlja nas kao cjelinu i publici, a i najbolje osjetimo jedno drugo dok plešemo ovaj ples. Iskrene emocije ipak odrađuju veliki dio posla što se tiče plesa i rekreativnog ali i takmičarskog.
Sarajevski.ba: Što je to što jedan plesač latinoameričkih plesova osjeća dok izvodi plesni performans?
Nemanja Mišić: Plesni podij uz dobru muziku je prostor gdje se osjećamo zaista sigurno. Imamo priliku da kroz pokret pokažemo emociju i na taj način stvaramo konekciju sa ljudima koji nas gledaju.
Sarajevski.ba: Koliko dugo plešete i šta za vas predstavlja ples?
Ana Trogrlić: Pojedinačno se plesom bavimo oko 13 godina, a zajedno plešemo oko godinu dana. Ples je najbolji način da prezentujete drugima ono što zapravo jeste.
Sarajevski.ba: Postali ste državni prvaci, odnijeli titulu najboljih, koliko je potrebno uložiti rada i truda da bi se postigli ovako sjajni rezultati?
Nemanja Mišić: Potrebno je zaista mnogo truda i odricanja. Treninzi i po dva puta dnevno, svaki dan u sedmici, mnogo takmičenja, pravilna ishrana i dobar san… Sve to spada u adekvatnu pripremu jednog sportaša.
Sarajevski.ba: Ana student ste na Medicinskom fakultetu, a Vi Nemanja ste na Poljoprivrednom fakultetu,u slobodno vrijeme bavite plesom – kako ste uspjeli spojiti ove dvije naizgled nespojive profesije?
Ana Trogrlić: Ne znamo ali kao što ste rekli, uspjeli jesmo. Istina je da je teško i naporno pratiti sva predavanja i vježbe, učiti i trenirati svaki dan ali kad nešto želite i imate cilj, prepreke ne postoje.
Nemanja Trogrlić: U našem slučaju ples je odmor od fakulteta, a fakultet od plesa, tako da nama i nije toliko nespojivo. U potpunosti smo posvećeni i jednom i drugom ali ipak, fakultet je prioritet, ples samo upotpunjava cjelokupnu sliku…