Bosanskohercegovački književnik Isak Samokovlija rođen je na današnji dan 3. septembra 1889. godine u Goraždu.
Prezime je dobio po mjestu Samokovu u Bugarskoj, odakle se doselila njegova porodica. Završio je Prvu gimnaziju u Sarajevu, te studirao medicinu u Beču. Svoju karijeru započinje kao ljekar, no prvu knjigu pripovijetki Rafina avlija objavljuje 1927. godine. Nakon dvije godine izašla je i prva zbirka pripovijetki Od proljeća do proljeća u izdanju Grupe sarajevskih književnika. Na njegova djela mnogo je utjecalo odrastanje uz rijeku Drinu.
Nobelovac Ivo Andrić nazvao ga je jednim od najboljih pisaca koje je Bosna i Hercegovina dala. Meša Selimović rekao je da ako izuzmemo Andrića, Samokovlija najbolji bosanski propovjedač poslije Kočića.
Drugi svjetski rat dočekao je kao šef jednog odjeljenja u bolnici Koševo u Sarajevu, ali ubrzo dobiva otkaz. Bio je prinuđen nositi žutu traku s Davidovom zvijezdom, kojom su nacisti obilježavali Jevreje. Ustaše su ga uhapsile nakon proglašenja NDH, te su ga prebacile u izbjeglički logor na Alipašinom mostu u Sarajevu. U proljeće 1945. godine uspio je pobjeći i sakriti se sve do oslobođenja zemlje.
Po završetku rata obnašao je razne pozicije u bosanskohercegovačkim i jugoslavenskim književnim krugovima. Uređivao je književni časopis “Brazda” od 1948. do 1951. godine, a poslije toga je sve do smrti bio urednik u Izdavačkom preduzeću “Svjetlost”.
Samokovlija je preminuo 15. januara 1955. godine u Sarajevu. Sahranjen je na starom jevrejskom groblju na strmoj padini Trebevića.
Njegova najpoznatija djela su: Od proljeća do proljeća, Nosač Samuel, Solomunovo slovo, Hanka, Plava Jevrejka, On je lud, Fuzija, Tragom života, Đerdan, Priča o radostima…