Sarajevo pamti bozu, tradicionalni fermentirani napitak od kukuruznog brašna, kvasca, šećera i vode, koji je nekada bio dio svakodnevice, a danas se uglavnom čuva u muzejskim zbirkama.
Boza, poznata po gustoj strukturi i slatko-kiselkastom okusu, bila je cijenjena kao hranjivo i osvježavajuće piće, posebno tokom ljetnih mjeseci. U osmanskom periodu, sarajevske mahale su naseljavali bozadžije, zanatlije koji su ovaj napitak nudili prolaznicima iz posebnih posuda.
Muzejska vrijednost bozadžijskog ibrika
Jedan od tih artefakata, bozadžijski ibrik, izložen je u Brusa bezistanu na stalnoj postavci Muzeja Sarajeva. Ova karakteristična posuda, nekada korištena za čuvanje i točenje boze, danas predstavlja svjedoka svakodnevnog života i prehrambenih navika prošlih vremena.
Vakufsko naslijeđe Hadži Hasana Bozadžije
Priča o bozi povezuje se i sa Hadži Hasanom Bozadžijom, čiji je zanat bio toliko uspješan da je 1585. godine stečeno bogatstvo uložio u izgradnju džamije u Logavinoj ulici. Ta džamija, očuvana do danas, pokazuje kako je skromni obrt mogao doprinijeti urbanom i trajnom naslijeđu grada.
Pitanje ostaje otvoreno: je li boza danas samo uspomena iz muzejske vitrine ili se još uvijek može pronaći na sarajevskim ulicama?
Originalni tekst pročitajte na muzejsarajeva.ba