Zvala me neki dan u dva iza ponoći prijateljica – ima ona taj običaj, zovne u gluho doba noći, ali ne da ispriča vic, kao onaj Kožo Borisa Dežulovića, već da se izjada.
Piše: Merdijana Sadović
“Opljačkana sam!”, vikne mi ona na uho, te se u trenu razbudih.
“Kako misliš ‘opljačkana’?!?”, viknem i ja, zamislivši već nju kako se probudila usred noći, a lopov sa čarapom na glavi i vrećom na leđima joj stoji iznad glave, spreman na sve.
“Opljačkali me banditi iz parketarske radnje, uzeli mi hiljade maraka, a sad ni para, ni parketa!”, nastavi prijateljica da viče, sve meni u uho.
Meni odmah bi lakše kad shvatih da je nikakav lopov nije odalamio toljagom po glavi, već je samo nasjela podvali prevaranata kakvih ima na sve strane. I taman zaustih da joj to kažem, kad ona poče pričati šta se desilo. Pričala je tako jedno sat vremena, a ja slušala otvorenih usta, ne mogavši da shvatim da takvih likova ima u stvarnom životu, a ne samo u drugorazrednim američkim filmovima u kojima se kao glavni zlikovac obavezno pojavljuje Ray Liotta.
Priča meni tako prijateljica da je prije nekoliko mjeseci, tražeći dobar hrastov pod, slučajno naletjela na odličnu ponudu firme Natur Parkett iz Sarajeva – sniženje od 50% – koja je isticala upravo taj dan. Otrčala prijateljica u banku (jer ko bi propustio takvu priliku!), podigla pare i trk nazad u Natur Parkett. Potpisala ugovor, dala novac slatkorječivoj direktorici, dobila potvrdu o avansu i otišla kući kao na krilima.
Prođe tako nekoliko mjeseci i dođe vrijeme da se postavi parket. Nazva moja prijateljica direktoricu te firme, Ildu Kukuljac, da dogovore termin. Ova dođe na teren u dogovoreno vrijeme, uze tačne mjere i zatraži od moje prijateljice još 1,200 KM. Ovoj u trenu nešto bi sumnjivo – ko još traži isplatu ostatka iznosa prije nego što je roba uopšte isporučena?! – te odbi. Direktorici ne bi pravo, ali ne reče ništa, već samo promrmlja nešto sebi u brk.
Nakon toga, u prijateljicu se uvuče neki crv sumnje i poče se malo više raspitivati o Natur Parkettu kod poznanika i drugih parketara. Na sami pomen firme i njene vlasnice parketari svi redom pogledaše moju prijateljicu sa velikim sažaljenjem (s kakvim se obično gleda čovjek kome lijeka nema i broje mu se posljednji dani) i upozoriše je na to da od Ilde Kukuljac nikad neće dobiti ni parket, ni svoj novac.
Sad već dobro isprepadana, prijateljica ode na Google i na forumima nađe cijelo more horor priča, sve iste – ljudi dali avans Natur Parkettu, a poslije ni parketa, ni novaca. I većinu njih je uhvatila na foru da je tad kad su došli posljednji dan rasprodaje (a “rasprodaja” se dešavala i u decembru, i u januaru, i u martu), ali da će ih sačekati još jedan dan da uplate novac. Kad su uvidjeli prevaru, neki su gđi Kukuljac prijetili krivičnim prijavama i tužbama, neki batinama i solnom kiselinom, ali iz svega priloženog se moglo zaključiti da je rijetko koji sretnik išta od nje izvukao.
Jako zabrinuta, a kako i ne bi bila, prije nekoliko sedmica moja prijateljica dogovori sa gđom Kukuljac termin isporuke. Ali, dan prije toga, zove direktorica i kaže da moraju odgoditi dostavu, jer je glavnom parketaru umro brat. Zna moja prijateljica da je smrtni slučaj bezbeli izmišljen (pročitala je na forumima da je to omiljeni izgovor gđe Kukuljac), ali šuti i nada se najboljem. Dogovoriše naredni termin i Kukuljac reče da je ožalošćeni majstor krenuo iz Zavidovića, te da moja prijateljica slobodno može izaći na objekat da ga sačeka. Dade joj i majstorov broj telefona, da se nađe.
Dođe i prođe vrijeme isporuke, a od majstora ni traga ni glasa, kao da je i on umro. Direktorica Kukuljac se ne javlja, majstor se ne javlja, i tako dva dana. Moja prijateljica tu već vidje da je đavo došao po svoje i posegnu za apaurinima. Trećeg dana, zove gđa Kukuljac i sva u suzama kaže da je bankrotirala, da ju je sramota proći gradom i da nema ni za hljeba, te da će vratiti novac svima kojima je dužna kad se steknu uslovi.
Ali, kad moja prijateljica, po preporuci advokata, zatraži pismeno priznanje duga ovjereno kod notara, gđa Kukuljac poče vrdati i ne dade ni priznanje, niti ikakav dokaz da zaista radi nešto na otplati duga, tj. da prodaje neku nekretninu i sl. I još joj reče, hladnokrvna kao Walter u izvedbi Bate Živojinovića: “Slobodno vi mene tužite.”
Kad je vidjela da joj ne preostaje ništa drugo, moja prijateljica ode u policijsku upravu da prijavi prevaru, ali čim spomenu firmu o kojoj je riječ, recepcionerka se uhvati za glavu i reče:
“Zar i vi, gospođo? Pa svaki dan nam dođu barem 3-4 oštećena lica koje je dotična firma prevarila.”
Dežurni policajac, kad je čuo šta se zbiva, zavapi: ”Molim vas, učinite nešto da zaustavite tu ženu! Dosad vas je došlo barem stotinu koje je prevarila i nama (policiji) to više ne može pod kožu stat’!”
Dodatno ohrabrena ovim riječima, moja prijateljica odluči da učini sve što je u njenoj moći da stane u kraj sili i nepravdi. Ljubazni krim inspektor uze od nje izjavu, reče joj da će njena krivična prijava po hitnom postupku biti proslijeđena kantonalnom tužiocu i dade joj upute šta dalje činiti. Ali, kad ga moja prijateljica upita kakve su prognoze, on nešto izvrda, očito zatečen u neprijatnoj situaciji.
“Pritisnite tužioca, neka ovaj slučaj što prije procesuira, previše je ljudi prevareno”, reče on i obeća da će učiniti sve što je do njega.
Pričala mi to prijateljica jedno sat vremena, u gluho doba noći, a ja je slušam i mislim – draga moja, za sve ovo si i sama djelimično kriva. Kako si mogla biti tako naivna i ne provjeriti ništa o toj firmi i njenoj vlasnici prije nego što si dala novac, nego si naletjela pravo aždaji u ruke?!
Htjela sam joj još svašta nešto reći, ali nisam. A i kako bih, kad te prijateljice nema, to se sve desilo meni, a taj glas koji me budi u gluho doba noći nije ni njen, ni Kožin, već moj, unutrašnji, koji me uporno grdi zbog naivnosti i brzopletosti.
A opet, kako god okrenem, kako sam mogla znati šta me čeka? Sve je upućivalo na to da je Natur Parkett ozbiljna firma, imali su odličnu web stranicu, solidan poslovni prostor, direktorica je djelovala kao osoba koja se razumije u svoj posao, a za uplaćeni novac sam dobila potpisanu i ovjerenu potvrdu. Nisam imala niti jedan razlog da posumnjam da se radi o prevari.
Argument gđe Kukuljac je to da je njena firma jednostavno bankrotirala, da se to dešava svuda u svijetu i da će ona učiniti sve što može da bi otplatila dug. Ali, pošteni vlasnici firmi suočenih sa bankrotom ne nastavljaju uzimati novac od novih kupaca mjesecima nakon što im je postalo jasno da im je firma pred kolapsom. Niti, poput gđe Kukuljac, otvoreno govore već prevarenim kupcima kako planiraju otvoriti novu firmu pod tuđim imenom i nastaviti se baviti ovim poslom jer ga “jako vole i odlično im ide”.
U kontaktu sam, naravno, sa velikim brojem oštećenih i svi dijelimo istu ili sličnu priču i iste frustracije – nije nam toliko žao novca (toliki ljudi su izgubili sve u poplavama i šta je naš gubitak u poređenju s tim!), ali nas muči to što smo nasamareni. Najviše nas pogađa to što je svo vrijeme dok su protiv nje stizale krivične prijave i tužbe, Ilda Kukuljac nastavljala da uzima novac od novih žrtava, potpuno neometano i bez imalo stida. To se možda i sad dešava. Njihova web stranica je i dalje u funkciji i nije isključeno da im se još uvijek javljaju novi kupci.
Iz razgovora sa drugim oštećenim strankama znam da je podignuto već na desetine krivičnih prijava i da se vjerovatno radi o stotinama hiljada KM pronevjerenog novca. Pitanje je samo koliko je krivičnih prijava i tužbi potrebno da bi se ovaj slučaj pomakao sa mrtve tačke, a gospođi Kukuljac konačno stalo u kraj?
I zašto sve ovo pišem? Za mene i ostale prevarene kupce je možda kasno, ali za vas nije. Slijedeći put kad budete kupovali parket, ili bilo šta drugo za šta morate dati novac unaprijed, dobro se raspitajte i pokušajte prikupiti što više informacija o prodavcu. Da sam i ja to učinila na vrijeme, vjerovatno bih sad čitala iskustvo nekog od vas i zgrožena bih odmahivala glavom, kao što vi, možda, odmahujete sad.
Ovako, vi čitate moje iskustvo, ali se nadam da ćete iz njega barem nešto naučiti. Priznat ćete, ipak je bolje učiti iz tuđeg iskustva nego iz vlastitog. A i manje košta.
[divider]
Tekst izražava stavove autora koji ih potpisuje, ne nužno i stavove portala Sarajevski.ba