Jugoslovenska narodna armija zauzela je, 5. aprila 1992. godine, Međunarodnog aerodrom Sarajevo a na nekoliko lokacija u glavnom gradu tadašnje Republike Bosne i Hercegovine postavili su barikade.
Na Marijin Dvoru, 5. aprila 1992.godine, održane su se prve demonstracije ljudi koji su se zalagali za mir, na kojima su građani Sarajeva tražili od agresorskih snaga da uklone barikade i da se povuku.
Tom prilikom, sa snajperskim hicima na tadašnjem mostu Vrbanja ubijene su Suada Dilberović i Olga Sučić.
Danas je most Vrbanja preimenovan u Most Suade i Olge. Na mostu se nalazi i spomen ploča na kojoj su ispisani stihovi: “Kap moje krvi poteče i Bosna ne presuši.”
Opsada Sarajeva je trajala 1425 dana i smatra se da je to bila najdruža opsada u povjesti modernog ratovanja. Za to vrijeme ispanjeno je u prosjeku 329 granata dnevno, a 22. jula 1993. godine zabilježen je rekord od 3777 ispaljenih granata na područje grada Sarajevo.
Grad je u toku rata pretrpio veliku materijalnu štetu, a prema podacima Centra za istraživanje i dokumentaciju tokom četverogodišnje opsade ubijeno je 11.541 stanovnik Sarajeva, od čega 643 djece.
Tokom rata ošetečen ili potpuno uništen je veliki broj civilnih, sportskih, kulturnih i vjerskih objekata, a gađane su i bolnice.
Opsada je trajala je sve do 29. februara 1996. godine.