Kako se nezakonito trguje životinjama u BiH
Foto: Sarajevski.ba

Kako se nezakonito trguje životinjama u BiH

Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja u BiH izričito je zabranio držanje i prodaju životinja u pet shopovima te uvoz i prodaju egzotičnih vrsta. Naravno, rijetko koji prodavač se toga pridržava, a životinje su često u jako lošem i neuslovnom smještaju. Također, zakon brani i držanje divljih životinja u privatnom smještaju, kao i njihovu prodaju. O tome da je trgovina ugroženim vrstama zabranjena, ni pričati. Zbog svega toga, nelegalna trgovina životinjama predstavlja jako unosan posao.

Psi – najčešći i najlakši vid trgovine

Psima se najviše i najlakše trguje. U gotovo svim oglasnicima može se naići na oglase sličnog sadržaja: “prodajem psa šampionskog porijekla”. Neupućenim ljudima oglas će odmah zvučati primamljivo, ali kada se uđe u analizu tog šampionskog porijekla, dođe se do zaključka da je jadni pas imao samo djeda ili pradjeda koji je osvojio jednu titulu – i tu sva priča o šampionima završava. Dakle, radi se o psu prosječnog ili ispodprosječnog porijekla. Šampionsko porijeklo psa znači da su oba roditelja registrovani šampioni. U ovim slučajevima iz oglasa obično se radi o psima neregistrovanih odgajivača te psima sa farmi.

Foto: Sarajevski.ba

Foto: Sarajevski.ba

Farme pasa predstavljaju veliki problem ne samo u BiH, već i u cijelom svijetu. Životinje se drže u minijaturnim kavezima isključivo radi hiperprodukcije, što dovodi do degeneracija, uništavanja rase, nasljednih bolesti, itd. Također, često se rade miješanja sa drugim, sličnim, rasama (u nedostatku jedinke suprotnog pola) te se i takvi mješanci prodaju kao rasni psi. Pored toga, tu je i parenje bliskih srodnika, što samo povećava mogućnost genetskih bolesti i sl.

Postoji anegdota o porodici iz Novog Sada, koja je kupila maltezera “šampionskog porijekla” i čiji je pas pobijedio na nekoliko izložbi, da bi kasnije uveliko prerastao maltezera. Nazvali su odgajivača i on im je objasnio kako im je greškom dao bišona te im je dao rodovnik bišona. Ljudi su nastavili da idu po izložbama i pobjeđuju, ali je pas u međuvremenu prerastao i bišona. Ni dan-danas nisu sigurni kojeg zapravo psa imaju. Ova priča povlači i problem stručnosti kinoloških sudija, koji ne da ne poznaju standarde neke rase koju ocjenjuju, već, sudeći po ovome slučaju, uopće ne poznaju ni rasu.

Dakle, ukoliko neko zaista želi kvalitetnog rasnog psa – neka kupuje isključivo pse od registriranih odgajivača. Pet shopovi i dobavljači “svih rasa” prodaju pse “šampionskog porijekla” po užasno visokim cijenama, a zapravo se radi o psima koji jako odudaraju od standarda ili mješancima. Najčešće ljudi, kada uđu u pet shop s namjerom da kupe psa,ne mogu da odole tužnom pogledu šteneta i pristanu na bilo kakvu cijenu i uslove.

Takvoj situaciji i svim mogućim malverzacijama doprinosi i veliki broj samozvanih, neregistriranih odgajivača koji prodaju pse sa ili bez rodovnika, odnosno – ukoliko vlasnik želi i rodovnik – cijena je mnogo skuplja (iako su zapravo troškovi rodovnika minimalni).

U posljednje vrijeme je učestao i vid prevare gdje se, putem oglasa, nudi štene neke jako skupe rase na poklon, a kada se ljudi jave na kontaktni e-mail, da im se broj telefona u nekoj stranoj zemlji, kako bi stupili u kontakt sa vlasnicima. Autor ovog teksta je nazvao jednog takvog oglašivača, koji se nalazio čak u Meksiku. Objašnjeno mu je kako je pas zaista na poklon, ali da treba platiti transportne troškove iz Meksika do Sarajeva! Takve oglase je najlakše prepoznati po tome što su na jako lošem bosanskom jeziku, prevedenom uz pomoć Google translatora.

Trgovina uličnim psima iz BiH – istina ili laž?

Brojni bh. mediji pisali su o navodnim organizovanim grupama koje švercuju pse iz BiH u zemlje zapadne Evrope, uglavnom Njemačku. Pisali su kako se životinje iz BiH izmiještaju pod izgovorom da će tamo biti udomljene, a navodno se zloupotrijebljavaju u medicinske svrhe te koriste za testiranje oružja, izradu krzna ili borbe pasa. Posao navodno funkcioniše tako što u BiH skupljaju pse pod izgovorom da će biti udomljeni, a onda ih preuzimaju šverceri te u evropskim zemljama prodaju po „vrtoglavo visokim cijenama“.

Prava istina je prilično drugačija, a za širenje ovakvih priča uglavnom su krive društvene mreže i nedovoljna informisanost. Adnan Smailbegović, predsjednik udruženja Avlijaneri iz Sarajeva, više puta je vozio transporte pasa iz BiH udomiteljima u EU i objašnjava čitav proces transporta i udomljavanja.

Foto: Sarajevski.ba

Foto: Sarajevski.ba

Informacija o psima se najprije objavi na društvenim mrežama i stranicama udruženja kako bi se pronašli udomitelji, pa se tek onda organiziraju transporti. Problem je što se za jedan transport se mora čekati oko mjesec i po do dva, pa i više – budući da se moraju pronaći udomitelji za četiri do pet pasa. Zbog velikih troškova ne isplati se organizirati transport za manje pasa. Također, maksimalni broj pasa po vozilu je pet. Što se samih troškova tiče, primjera radi, put do Munchena košta 500 eura, a tome treba dodati i troškove veterinarske obrade pasa koji minimalno koštaju 250 eura (50 eura po psu) te 150 eura za vakcine protiv zaraznih bolesti i troškove smještaja pasa do transporta (oko 80 do 100 eura u privatnim pansionima). Transporti se uglavnom organiziraju preko porodica ili prijatelja aktivista za prave životinja te udruženja iz Slovenije, Njemačke i Austrije (zemalja u kojima se psi uglavnom i udomljavaju).

“Što se šverca, zdravlja i dobrobiti životinja tiče, BiH se nalazi na bijeloj listi EU i prvoklasirana je, te je daleko ispred susjedne Srbije. To dovoljno govori. Za sve pse se pazi gdje i kod koga će otići. Da je neki pas loše završio – zaista nemam informacija. Bila je sumnja za jednog psa čije su slike objavljivane po Facebooku, ali ni to nikada nije dokazano. Čisto sumnjam da bi iko mogao da zaradi na ovaj način, budući da je taksa za udomljavanje 250 eura“, navodi Smailbegović.

On objašnjava kako je susjedima iz Srbije procedura komplikovanija nego nama, budući da im je uveden i obavezni TITAR test na bjesnilo, ukoliko žele da udome psa u EU. Zbog toga su troškovi udomljavanja mnogo veći nego BiH, budući da je sam test jako skup, a od davanja vakcine do testiranja moraju proći dva mjeseca.

“Da se neko okoristi na transportima – to je sigurno, ali ne u toj mjeri i na takav način kako se navodi. Zbog ovakvih informacija o švercu i sličnom mogu ispaštati samo životinje i ljudi koji im pokušavaju pomoći, a na ulicama će samo biti još više pasa. Najviše što se neko može okoristiti na ovome je da neko udruženje zadrži taksu za sebe”, kaže Smailbegović.

Foto: Sarajevski.ba

Foto: Sarajevski.ba

Daliborka Čolić, njemačka državljanka i aktivistica za prava životinja porijeklom iz BiH, pomogla je velikom broju pasa iz BiH da pronađu svoj dom u u Njemačkoj, a napravila je i azil za napuštene pse u Bosanskoj Gradišci. Tako je uspjela ostvariti nešto što Sarajevo i mnogi drugi gradovi još uvijek nisu ni djelimično uspjeli – Gradiška je u potpunosti riješila problem u vezi sa uličnim psima. Pasa na ulici je sve manje i manje, a gotovo svi su sterilisani i ugrađeni su im mikročipovi. Čak su i velikom broju vlasničkih pasa ugrađeni čipovi i sterilisani su. Čolić je, također, izgradila odličnu saradnju sa njemačkim azilima za napuštene životinje, preko kojih je i udomljen veliki broj bosanskih pasa, a čak su imali i prioritet u odnosu na njemačke.

O tome na koji se način psi tamo udomljavaju najbolje govori činjenica da proces udomljavanja traje čak mjesec dana – dok se pas i budući vlasnik potpuno ne upoznaju te dok se ne procijeni da li je potencijalni udomitelj pogodan i uopće sposoban da izdržava psa. Također, ukoliko se vidi i da se pas i vlasnik ne mogu poklopiti karakterima – od udomljavanja nema ništa. O svim udomiteljima se vodi evidencija i kontrola, a svako malo se organizuju i druženja udomitelja. Taksa za udomljavanje jeste 250 eura, ali se njom ne mogu pokriti ni najosnovniji troškovi obrade psa, o ishrani, održavanju i radu oko njih da ne pričamo.

Prema tome, kako se nekome može isplatiti da potroši ogroman novac za transport, da bi zaradio čitavih 250 eura, koji čak ne idu njemu, nego azilu da koliko-toliko pokrije troškove?

Trgovina egzotičnim vrstama – jako unosan posao

Veliki problem predstavlja i trgovina egzotičnim vrstama. Tu se najčešće radi o gmizavcima i pticama, ali nisu rijetki ni sisari poput velikih mačaka i sl. Ovdje se već javlja i problem šverca, budući da je za ove životinje zabranjen uvoz, ali i izvoz. Vrlo često se na graničnim prijelazima zaustave ljudi sa čitavim tovarom skrivenih životinja. Primjera radi, žako papagaji su, kao ugrožena vrsta, užasno skupi i teški za nabaviti. Pojedini odgajivači u Srbiji ih uspijevaju uzgojiti i prodaju ih prilično jeftino – oko 300 eura. Problem nastaje ukoliko ih kupuje neko van Srbije – ptice se najčešće ubace u čarapu i sakriju u automobilu, da bi se nakon toga prodale u zemljama regiona (ili Evrope) za po nekoliko hiljada eura. Gmizavce je još lakše prošvercati, budući da ih samo ubace u kutije, pa koliko preživi – preživi. Velike životinje su, dakako, teže za provući preko granice, pa se, samim tim, rjeđe švercaju, a i cijene su veće.

Prirodna i ugrožena bogatstva BiH na prodaju

Naredni, i možda najveći, problem je trgovina ugroženim domaćim vrstama te krivolovni turizam. BiH je bogata brojnim endemskim vrstama te životinjama koje su u ostatku Evrope gotovo istrebljene. Zbog toga se jako često za strane turiste organizuju lovačke ture – i to baš na zaštićene životinje. Primjera radi, fauna Hutovog blata je nakon rata desetkovana zahvaljujući talijanskim lovcima koji su dolazili u organizovani lov na zaštićene vrste ptica. Životinje se, nakon lova, iz BiH izvoze kao trofeji ili kao restoranski specijaliteti. Nerijetko se desi i da neko uzgaja jednu takvu životinju u privatnom smještaju, da bi je zatim ponudio za odstrijel nekom lovcu-turisti.

Foto: Sarajevski.ba

Foto: Sarajevski.ba

Nažalost, veliki broj ovih životinja prodaje se ispred naših noseva – putem javnih oglasa ili online trgovine. Urednici i administratori oglašivačkih medija ne snose odgovornost za oglase takvog sadržaja te ih mogu samo ukloniti. Problem se javlja u tome što oni najčešće nisu upoznati sa zakonima te im se prvo mora ukazati na neki oglas kako bi ga uklonili.

Nelegalno ubijanje i trgovina životinjama, uključujući i dermopreparate nastale kao rezultat navedenog, jedan su od alarmantnih problema u sistemu zaštite biodiverziteta u Bosni i Hercegovini.

Nelegalna trgovina životinjama je obuhvaćena zakonima na državnom (Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja) i entitetskim (Zakon o zaštiti prirode i Zakon o lovu) nivoima, kao i zakonima kantona i nižih nivoa vlasti koji tretiraju datu oblast. Također, krše se i odredbe entitetskih pravilnika O uslovima pod kojima se može vršiti prepariranje divljači i držanje trofeja javno izloženih u objektima, kao i upotreba mesa divljači u ekoturističkim objektima te odredbe međunarodnih konvencija (CITES, Bernska i Bonska konvencija).

Rezultati analize, koju je sproveo Centar za životnu sredinu iz Banja Luke, pokazuju da je u vremenskom periodu od aprila 2011. do 5. marta 2012. godine na jednom od najpopularnijih internet oglasnika u BiH objavljeno 116 oglasa posvećenih trgovini divljim životinjama. Šest oglasa odnosi se na nedozvoljena sredstva za masovno hvatanje i uništavanje divljih životinja, odnosno klopke, mreže i vabilice.

Detaljnim pregledom oglasa zabilježen je veliki broj, na prodaju izloženih, divljih životinja iz klase: gmizavaci, ptice i sisari. Od domaćih gmizavaca na prodaju se nude poskok i šumska kornjača (zaštićena vrsta). Najviše oglasa, ukupno 85 posvećeno je prepariranim ili živim divljim pticama. Pri tome obuhvaćena je 21 vrsta ptica od kojih su u BiH dvije vrste zaštićene lovostajem, a ostalih 19 vrsta trajno je zakonom zaštićeno. Od ptica, u slobodnoj prodaji, najzastupljeniji su predstavnici iz porodice zeba, osam vrsta na 55 oglasa. Najznačajnije vrste su dnevne ptice grabljivice: jastreb (šest primjeraka), mišar (36 primjerka), sivi soko (preparat), vjetruška (jedna ptica), kao i preparat globalno ugroženog bukavca. 29 oglasa odnosi se na sisare, među kojima su najznačajniji preparati medvjeda i vidre.

Cijene preparata ili živih primjeraka su veoma raznovrsne. Tako se neki od prestavnika iz porodice zeba može dobiti za 10 – 100 KM, ptice grabljivice koštaju 50 – 150 KM, dok najveću vrijednost imaju preparati medvjeda čije cijene se kreću 1300 – 6000 KM.

Aktivisti za prava životinja su oglasniku, nadležnim državnim (Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH) i entitetskim ministarstvima (Federalno ministarstvo okoliša i turizma, Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske, Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva i Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike) poslala dopis sa informacijom i incijativom za procesuiranje lica koja su objavila oglase, odnosno za pokretanje inspekcijskih radnji na internet portalima i pokretanje krivičnih prijava osobama koje ovim putem vrše nelegalnu trgovinu životinjama.

Također, informacija je proslijeđena i u tri krovna lovačka udruženja sa incijativom uključivanja kontrole, saglasno zakonima o lovu i pravilnicima o prepariranju i držanju trofeja. Aktivnost je podržao i Republički zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa Republike Srpske.

Spomenuti oglasnik naveo je kako u cilju bržeg protoka informacija, ne rade ručno odobravanje oglasa (kojih dnevno ima do 15 hiljada), već rade pasivnu moderaciju i brišu oglase koje prijave korisnici. U pravnom smislu od zloupotreba se štite općim Pravilnikom i uslovima korištenja gdje se ograničavaju od takvih oglasa, tako da sve pravne posljedice snosi korisnik koji objavi takve sadržaje.

Balkan – ustaljena ruta za šverc životinjama

Nelegalno se preko Balkana godišnje preveze stotine hiljada zaštićenih vrsta i njihovih proizvoda i prerađevina. BiH i Hrvatska postale su dio značajnog koridora švercerske rute iz jugoistočne Evrope prema zapadu. Sa ulaskom Hrvatske u Evropsku uniju, ilegalni transporti bi trebali postati prilično otežani.

To bi najviše moglo zasmetati Talijanima, budući da su oni najveći uništavači ptica pjevica i močvarica i najveći problem unutar područja oko rijeka Neretve, Drave i Save. Ptice poput češljugara ili lastavica su ekskluzivne gastro-delicije u elitnim restoranima, a porcije koštaju i do 400 eura te se često uvoze na vrlo sumnjive načine. Nakon rata u BiH, područje Hutovog blata postalo je raj za krivolovce i talijanske ugostitelje.

Ipak, i danas nije rijetka pojava da talijanski i domaći krivolovci love po BiH i regionu pomoću zabranjenih sredstava poput vabilica i lažnih mamaca. Švercerska ruta ide automobilima kroz Bosnu, preko Međugorja ka moru, a zatim duž jadranske obale. Transportni troškovi jesu veliki, ali je zarada daleko veća.

Hrvatska Carinska uprava pretpostavlja da se zaplijeni samo do 20 posto švercanih ptica. Što znači da godišnje stradaju milioni ptica u krivolovu.

Veliku ulogu u borbi protiv švercera i krivolovaca mogle bi imati nevladine organizacije i udruženja za zaštitu životinja, međutim nigdje u regionu još uvijek nije toliko dobro razvijena saradnja između njih i nadležnih vlasti. Čak su i svjetske organizacije prilično nezainteresovane da se pozabave ovim područjem.

Foto: Sarajevski.ba

Foto: Sarajevski.ba

Primjera radi, srbijanski inspektori za zaštitu prirode, prije nekoliko godina su, uz pomoć aktivista ornitologa iz Vojvodine, otkrili čitavu mrežu falsifikatora koji su lovcima jeftino prodavali neispunjene falsificirane obrasce za dokaz o poštivanju CITES-a. Baza im je bila u pograničnoj zoni rumunsko-srbijanske granice, a glavna ruta kroz Hrvatsku.

Hrvatska je prilično ograničila strane lovce. Oni sada moraju ispuniti obrasce o ulovu i poslati ih u Ministarstvo zaštite okoliša i prirode kako bi im se ozakonili lov i ulov. Nakon toga ne smiju izvoziti meso i trofeje van države.

Što se zaštićenih vrsta u gastronomiji tiče, EU se tu ponaša prilično elitistički nastrojeno te toleriše trgovinu zaštićenim vrstama unutar svojih granica, ukoliko je sva dokumentacija „ispravna“. Mnogi hrvatski ugostitelji obradovali su se ulasku u EU, jer to za njih znači lakšu nabavku sirovina za pripremu raznih specijaliteta, bez komplikacija sa uvoznim dokumentima. Primjera radi, jedna od najčešćih sirovina za egzotične mesne specijalitete su žablji bataci. Bilo je više slučajeva šverca žaba, uhvaćenih u BiH, namijenjenih restoranima na jadranskoj obali.

Žabe su strogo zaštićene i veoma visoko rangiraju na CITES listi. U Hrvatskoj im je zabranjen i uzgoj. Većina žaba je navodno uvežena iz Tajlanda, koji je potpisnik CITES-a. Farme žaba su uglavnom formalnost i najveći broj životinja dolazi iz divljine i sa lažnom dokumentacijom, kako bi se namirilo uvijek gladno evropsko tržište. Istraživači iz Pro Wildlife organizacije otkrili su da Evropska unija iz Azije uveze 4,5 miliona kilograma žabljih bataka, što čini oko 200 miliona žaba. Pored žaba, tu su i puževi, kornjače, gušteri, itd.

Europolove analize iz 2011. godine pokazuju da je sjedište organiziranih švercera unutar prostora pod Schengenskim sporazumom, odnosno u Evropskoj uniji. Godišnje se u svijetu otkriju švercane životinje i biljke u vrijednosti od pet milijardi dolara. Europol navodi kako se najčešće koriste lažni dokumenti i prstenje za ptice , čipovi uginulih životinja. Evropa je ključno tržište za egzotične životinje kao što su ptice, pauci i gmazovi.

BiH je potpisnica CITES-a, ali s obzirom na društveno uređenje i dvovlašće (Federacija i Republika srpska), teško se dogovoriti oko imenovanja osobe ili ureda za primjenu CITES-a te izdavanje dozvola za prevoženje ili izvoz vrsta. Tako je legalni saobraćaj CITES primjercima onemogućen, a šverc je toliko procvjetao da je trenutno veće pitanje kako ga smanjiti, kada ga je gotovo nemoguće zaustaviti. Bez pritiska iz Evropske komisije i Hrvatske CITES se u BiH neće još dugo provoditi.


Imaš vijest za nas?

Pošalji nam potpuno anonimno vijest ili informaciju.