Foto: Privatni album[/caption]
Jasmina Babić: Tema mog diplomskog rada je ''Emocija u staklu'', mislim da sam naziv sve govori. Sastoji se od jedanaest skulptura, s tim da je jedan dio rađen od lomljenog stakla. Te ''lomljene skulpture'' predstavljaju ''slomljene'' osjećaje, koji su ponovo sastavljeni u jednu cjelinu. Dok je drugi dio lijevan u staklu, na dodir su glatke i fine i predstavljaju sasvim nove emocije koje se tek rađaju. Djeluju nedovršeno baš zbog toga, jer su u fazi rađanja. Svih jedanaest skulptura je rađeno u vidu bisti (glava i poprsje), jer se emocije baš tu i nalaze, u srcu i glavi. Odlučila sam se za staklo baš iz tog razloga što najvjerodostojnije oslikava emocije.
Sarajevski.ba: Koliko vam profesori pomažu pri realizaciji ideja, da li su susretljivi?
Jasmina Babić: Profesori nam jako puno pomažu što se tiče i praktičnog i teoretskog dijela našeg rada. Općenito na Akademiji svi imamo jako lijep odnos sa profesorima, jer iskreno bez susretljivosti i pomoći ne bi bilo moguće dovesti neke projekte do samog kraja. Tako što se toga tiče jako sam zadovoljna.
Sarajevski.ba: Ko su Vaši idoli, čiji rad Vas fascinira?
Jasmina Babić: Mene lično fascinira djelo kipara Giana Lorenza Beminija, a kao slikar Rembrandt.
Mislim da je suvišno da komentarišem njih dvojicu, dovoljno je pogledati njihova djela i sve je jasno. Iako sama još uvijek ne pravim prave umjetnine kao njih dvojica, uzor su mi i volim tu njihovu profinjenost i perfekcionizam.
Sarajevski.ba: Imala ste saradnju sa MESS-om, kako je došlo do toga?
Sarajevski.ba: Da li mislite da Vam je MESS otvorio nova vrata u svijetu kulture? Jasmina Babić: Itekako da jeste, bile smo jako zadovoljne saradnjom a i oni sa nama. Sve je bilo medijski popraćeno, tako da se u skorijem periodu nadamo nekim novim projektima u kojima ćemo iskazati svoju kreativnost.
Jasmina Babić: Kolegice Ada Pašić, Vinka Tomaš, Anesa Kadić i ja smo imale jako veliku čast raditi na jednom ovakvom projektu kao što je MESS festival. Za nas je to bilo jako lijepo i zanimljivo iskustvo, nešto sasvim drugačije od onoga što smo do sada radile. Projekat je sam po sebi bio jako zahtjevan i vremenski smo bile ograničene, međutim uspjele smo sve da privedemo kraju u najboljem redu a rezultati su ispunili svačija očekivanja što nas čini jako ponosnim. Sama činjenica da smo radile četiri slova visine 3 metra, varile željezo same i uspjele da ostvarimo ciljano. Kiparstvo kao posao ne bira spol i dokazale smo da i žene mogu raditi muške poslove. Jedna od osoba iz organizacije MESS-a nam je čak i rekla da je iznenađena da su tako sićušne i krhke dame uradile takvu vrstu posla, na što smo odgovorile da nije sve onako kako izgleda. Sarajevski.ba: Šta mislite o kulturi u BiH, kakvo mjesto zauzima u današnjem društvu? Jasmina Babić: Što se tiče kulture u našoj zemlji jako sam ogorčena na samu temu. Ne bih sada da se ''raspucam'', ali oni koji me poznaju jako dobro znaju kako reagujem na ovu vrstu tematike. Ipak, u neku ruku, mislim da za kulturu u Bosni i Hercegovni dolaze bolji dani, ljudi su se počeli buditi, sve ide nekim sporijim tokom, ali nadamo se najboljem i da će sve doći na svoje. Jednog dana ćemo i mi zauzeti taj svjetski nivo, jer smatram da imamo potencijala za to. [caption id="attachment_12494" align="alignnone" width="700"]
Foto: Privatni album[/caption]
Sarajevski.ba: Kakva je perspektiva mladih umjetnika u našoj državi, da li je uopće imaju?
Jasmina Babić: Hm, perspektiva mladih umjetnika u svim sferama obrazovanja je takva kakva jeste trenutno, a to je da smo još uvijek u nekom drugom planu. Međutim sami se moramo potruditi da ne bude tako, te bukvalno ''napastvovati'' medije i javnost kulturnim događajima da bi se to konačno promijenilo i imalo neki novi smjer i mjesto u društvu.
Sarajevski.ba: Imate li neku viziju o daljem radu kada se sve privede kraju?
Jasmina Babić: Nastavila sam svoje studije dalje, upisala petu godinu. Počela sam raditi ciklus radova i jedva čekam da privedem kraju radove za magistarski, jer već imam viziju kako to sve treba da izgleda.
Sarajevski.ba: Da li biste mlađim generacijama preporučili upis na ALU, neki savjet za njih?
Jasmina Babić: Naravno da trebaju upisati ako vole umjetnost, ka tome ne treba da bude nikakvih prepreka. Meni je lično nešto najbolje što se desilo u životu, jer sam se odlučila da slijedim svoj san, iako su mnogi tu sa mišlju da ''nema hljeba'' od toga. Tu smo da završimo ono što volimo, i da zajedničkim snagama izgradimo i pišemo historiju umjetnosti Bosne i Hercegovine.