Na nekadašnjoj deponiji šljake i pepela, punoj otrovnih metala, mještani malog sela Divkovići sade krompir, kukuruz, luk te druge žitarice i povrće, a ne znaju kakve sve opasnosti ta zemlja krije.

Tuzlanska termoelektrana u obližnjim naseljima odlaže šljaku, otpad koji sadrži teške metale i polako truje sve oko sebe.

Piše: Centar za istraživačko novinarstvo

Divkovići su jedno od pet mjesta na kojima je termoelektrana iz Tuzle napravila svoju deponiju za šljaku – otpad koji nastaje u procesu proizvodnje električne energije i sadrži otrovne metale.

Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) otkriva da termoelektrana iz Tuzle ne ispunjava uslove iz okolišne dozvole, te da se transportom i odlaganjem šljake i sanacijom zatvorenih deponija ugrožava zdravlje ljudi.
U periodu od dvije godine u Divkovićima je od karcinoma umrlo 17 osoba.

Šljaka koja nastaje sagorijevanjem uglja miješa se sa vodom i kroz cijevi transportuje na deponiju Divkovići II. Tu se stvara otvorena površina mulja i blata.

Život na šljakištu

Foto: CIN

Otpadne vode u Divkovićima zagađuju zemljište i poljoprivredne proizvode lokalnog stanovništva.

Život na šljakištu

Foto: CIN

Cestu koja vodi kroz naselje Divkovići prekida rampa sa natpisom: Zabranjen pristup šljakištu. Iza rampe je nekoliko kuća i zemljište gdje rastu krompir, kukuruz, luk i ostalo povrće i žitarice.

Život na šljakištu

Foto: CIN

Tuzlanska termoelektrana je do sada na površini od 250 hektara odložila preko 30 miliona kubika šljake.

Život na šljakištu

Foto: CIN

Problem star 20 godina

Termoelektrana „Tuzla“ je sagrađena prije pola vijeka. Za proizvodnju električne energije godišnje troši oko 3,3 miliona tona uglja čijim sagorijevanjem nastaje do 1.000.000 kubika šljake.

Otpad se u postrojenju miješa sa vodom i kroz cijevi transportuje na određenu lokaciju koja je poput zdjele u kojoj se stvara otvorena površina mulja i blata. Ljeti dolazi do isparavanja dijela tečnosti sa površine i stvara se pepeo kojeg vjetar raznosi.

Drugi dio tečnosti, pun teških metala, se ispušta u rijeku Jalu, a time i u Spreču u koju se ulijeva. Lokalno stanovništvo ove rijeke koristi za navodnjavanje svojih poljoprivrednih dobara.

Prema podacima do kojih je došao CIN, Termoelektrana je trebala izgraditi sistem za reciklažu otpadnih voda i uspostaviti kontinuirano praćenje kvaliteta otpadnih voda. Na to se obavezala i okolišnom dozvolom koju je od Ministarstva okoliša i turizma Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH) dobila 2011. godine. Riječ je o svojevrsnoj dozvoli za rad koja se uz određene uslove izdaje postrojenjima koja zagađuju okoliš.Projekt je urađen, ali radovi nisu počeli.

Budući da nadležne institucije ne vrše analizu šljake i ne daju informacije o potencijalnim opasnostima, siromašni mještani Divkovića obrađuju površine bivših deponija, prekrivene tankim slojem zemlje.

Pedesetčetverogodišnja (54) Sonja Banović, saznala je u septembru 2013. godine da ima rak. „Pitao me je ljekar gdje živim. Kad sam rekla u Divkovićima, poslao me odmah na snimanje, gdje su vidjeli da sam obolila od karcinoma“, rekla je Banović, prenosi CIN.

Prof. dr. Nurka Pranjić, specijalista medicine rada u tuzlanskom Domu zdravlja i profesorica na Medicinskom fakultetu, kaže da su ljudi koji žive u neposrednoj blizini izvora zagađenja u većoj opasnosti od ostalih.

Prema podacima Zavoda za javno zdravstvo Tuzlanskog kantona (TK), za tri godine je 378 Tuzlaka oboljelo od karcinoma pluća. Prema podacima Crkve sv. Petra i Pavla u Tuzli do kojih su došli novinari CIN-a, za dvije godine je na području Divkovića od karcinoma umrlo 17 ljudi.

Prema riječima direktora TE „Tuzla“ Izeta Džananovića, mještani su sami odgovorni jer ne poštuju znakove upozorenja. „Mi imamo ozbiljan problem da spriječimo ljude da ne obrađuju te parcele na deponiji. Oni ne bi trebali prije svega ulaziti tu jer postoji tabla upozorenja“, kaže Džananović za CIN.