‘Dan realnosti’
Foto: Wikipedia

‘Dan realnosti’

Koliko god unutrašnji i vanjski neprijatelji BiH pokušavali da ospore njenu državnost to je nemoguće, jer sve činjenice ukazuju na to da Bosna i Hercegovina kao država postoji više od hiljadu godina.

Piše: Emin Alikadić

Kroz svoju hiljadugodišnju postojanost Bosna i Hercegovina je mijenjala svoj status i ustrojstva. Nepovoljan geopolitički položaj često je uticao na to da bude osvajana i prisvajana. Kao spona istoka i zapada, između Srbije i Hrvatske nerijetko je bila u nemilosti sudbine. Nakon odlaska Osmanlija 1878. godine Bosna je u nemilosti Evrope, bez neke zaleđine i svog saveznika, Berlinskim kongresom dodijeljena je Austro-Ugarskoj monarhiji koja njome vlada do 1918. godine. Nakon završetka Prvog svjetskog rata 1918. godine BiH ulazi u južnoslavnesku državu Slovenaca, Hrvata i Srba (SHS), koja je konstituirana 1. decembar 1918. godine.

Foto: Sarajevski.ba

Zastava Kraljevine Jugoslavije / Foto: Sarajevski.ba

Kasnije su uslijedili pokušaji podjele Bosne na banovine. Prvo je decentralizirana na šest okruga sa sjedištima u Bihaću, Banjoj Luci, Travniku, Tuzli, Sarajevu i Mostaru, a onda Šestojanuarskom diktaturom 1929. godine zajednička država mijenja ime u Kraljevina Jugoslavija, i Bosna se ponovo dijeli na banovine. Bivša banjalučka, bihaćka i dio travničke oblasti činili su Vrbasku banovinu sa sjedištem u Banja Luci, Drinska sa sjedištem u Sarajevu imala je u svom sastavu istočnu Bosnu, Srbiju do Kolubare, dio bivšeg hrvatskog Srijema i istočne Slavonije, a Primorska sa sjedištem u Splitu imala je u svom sastavu zapadnu Hercegovinu i dio Bosne do Travnika, dok je istočna Hercegovina pripala Zetskoj banovini sa sjedištem u Cetinju. Bio je to pokušaj gušenja Bosne kao države. Strani faktor (Srbija, Hrvatska) posrbljavao je i kroatizirao bosanske muslimane. I jedni i drugi su smatrali da su bosanski muslimani dio srpskog tj. hrvatskog naroda.

Sporazumom Cvetković-Maček Bosna je podijeljena na hrvatski i srpski dio (banovina Hrvatska i srpski dio koji je podpadao u Jugoslaviju). Izbijanjem Drugog svjetskog rata sprječeno je nestajanje Bosne i njena asimilaciju sa Srbijom i Hrvatskom.

Nakon što 1941. godine Jugoslavija doživljava kapitulaciju za 12 dana od strane sila Osovine, formira se Narodna Država Hrvatska Ante Pavelića (NDH) sa sjedištem u Zagrebu. Poistovjećujući BiH sa Hrvatskom, BiH ulazi u sastav NDH. Hrvati su tada smatrali da je BiH sa Hrvatskom dio iste geopolitičke cjeline, a bosanski muslimani pleme hrvatskog naroda.

Bosanski čovjek daje ogroman doprinos narodnooslobodilačkom pokretu (NOP). Sazivanjem Prvog zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine (ZAVNOBIH-a) 25.11.1943. godine u Mrkonjić gradu, formira se ratno političko tijelo tj. Skupština. Tada najveći politički organ čijem su prvom zasjedanju prisustvovala 274 delagata iz cijele zemlje, od kojih su 173 izabrana za vijećnike ZAVNOBIH-a svjedoči obnavljanju bosanskohercegovačke države. Reinkarnacijom BiH kao države zajednice naroda još jednom je potvrđeno da ona nije ni srpska ni hrvatska ni muslimanska, već i srpska i hrvatska i muslimanska, i da je zagarantovana ravnopravnost svih naroda. Predsjedništvo ZAVNOBIH-a je sastavljeno od 31 člana na čelu sa dr. Vojislavom Kecmanovićem kao predsjednikom.

Kasnije BiH ulazi u sastav Savezne Federativne Republike Jugoslavije kao jedna od šest ravnopravnih republika. BiH je bila jugoslovnesko uporište. Bratstvo i jedinstvo se nigdje nije više manifestovalo nego što je to bio slučaj u BiH. Smrću doživotnog predsjednika Jugoslavije Josipa Broza Tita, nacionalostičke horde istočnih i zapadnih komšija (ali i domaće) se ponovo bude. Težnje ka teritorijalnom proširenju na račun BiH od strane Srbije i Hrvatske se ponovo oživljavaju početkom 90-tih.

Daytonski sporazum potpisan 1995. godine zaustavlja rat i BiH nastavlja postojati kao samostalna, nezavisna država ali pod supervizijom Međunarodne zajednice.

Daytonski mirovni sporazum koji je na snazi skoro 20 godina ustrojio je BiH kao državu tri naroda i dva entiteta.

Međutim, neophodan je (između ostalog) zakon na državnom nivou koji bi regulisao državne praznike koji će kontinuirano podsjećati na njeno hiljadugodišnje postojanje, među kojima je i Dan državnosti, o kojem se ponovo vodila diskusija, krajem i ovog novembra. Odluka bosanskog naroda da za datum obilježavanja Dan državnosti uzme 25.11.1943. godine je simbol borbe protiv fašizma i simbol pobjede protiv svakog pokušaja uništavanja BiH kao države.

Ali niko ne može dati tačan odgovor do kada ćemo dočekivati “dane realnosti” (etnički podijeljene BiH), umjesto da se u cijeloj zemlji obilježava Dan državnosti.

Možda će nekome moji navodi zvučati kao ponavljanje i prepisivanje historijskih činjenica, pa i ako to jeste, ovo su činjenice koje stalno treba ponavljati kako bi prestalo negiranje Bosne i Hercegovine i njenog bosanskog čovjeka.

[divider]

Tekst izražava stavove autora koji ih potpisuje, ne nužno i stavove portala Sarajevski.ba


Imaš vijest za nas?

Pošalji nam potpuno anonimno vijest ili informaciju.