Na današnji dan značajan pripovjedač, napustio je naš svijet. 1987. godine okončan je život Alije Nametka, no njegova djela i dan danas žive.
Alija Nametak rođen je 06. marta 1906. godine u Mostaru, gdje je završio mekteb, osnovnu školu i gimnaziju. U Zagrebu je na Filozofskom fakultetu studirao književnost i srpskohrvatski jezik, te francuski i ruski jezik.
U ranoj mladosti počinje njegova „karijera“ književnika, prvenstveno objavama narodnih priča i narodnih pjesama bosanskohercegovačkih muslimana. Kao student pisao je novele i pripovijetke, koje su bile objavljivane u književnim časopisima u Zagrebu. Objavio je veliki broj zbirki pripovjedaka, novela i putopisa. Radio je kao profesor u više škola, te je jedno vrijeme radio čak i u Narodnom pozorištu u Sarajevu kao lektor i intendant.
Njegova najpoznatija djela: Bajram žrtava (Zagreb, 1931.), Dobri Bošnjani (Zagreb, 1937.), Ramazanske priče (Sarajevo, 1941.), Za obraz (Zagreb, 1942.), Mladić u prirodi (Sarajevo, 1943.), Dan i sunce (Zagreb, 1944.), Abdullahpaša u kasabi (Sarajevo, 1945.), Trava zaboravka (Zagreb, 1966.), Tuturuza i šeh Meco (Zagreb, 1978.), Sarajevski nekrologij (Zürich, 1994.)
Neki od časopisa za koje je u Sarajevu pisao su: „Novi Behar“, „Kalendar Narodne uzdanice“, „Glasnik Islamske vjerske zajednice“.
U njegovom životu, 1945. godinu obilježio je jedan nemili događaj. Naime, osuđen je na zatvorsku kaznu u trajanju od 15 godina. Razlog tome je bilo sudjelovanje u sarajevskom književnom i kulturnom životu za vrijeme NDH. Iako je odležao devet godina, to mu nije bila prepreka da po izlasku iz zatvora pronađe novi posao. Radio je u Institutu za proučavanje folklora u Sarajevu, a nakon toga kao bibliotekar u Muzičkoj akademiji.