Na današnji dan, prije 12 godina, umro je Slobodan Đurasović Đuras, profesor, pisac, pjesnik, tekstopisac, čovjek koji je u našem gradu ostavio neizbrisiv trag.
Đuras je bio i omiljeni profesor književnosti niza generacija Treće gimnazije. Pored brojnih knjiga i romana, Đuras će živjeti i u pjesmama Divljih Jagoda, Indexa, Koda, Jadranke Stojaković, Nede Ukraden, Ambasadora…
Đurasović je jedno vrijeme čak i igrao fudbal u Želji, zajedno sa Osimom, Smajlovićem, Fazlagićem, Acom Ristićem i ostalima, a nakon toga je otišao u hrasnički Famos, gdje je veoma dobro igrao u tada jakoj Drugoj ligi. Fudbal i poziciju desnog beka ostavlja kada je dobio posao profesora srpsko-hrvatskog jezika u Trećoj gimnaziji.
Tekst pjesme “Ne mogu sakriti svoju bol” koju je napisao 1976. godine za Ambasadore, takmičila se za pjesmu Evrovizije. Napisao je i pjesme poput: “Pozdravi Sonju”, “Zauvijek tvoj”, “Ciganka”, “Marija”, “Let na drugi svijet”, “Moja Hana”, “Dođi u pet do pet”, “Sve ove godine” itd.
U Đurasovićevom literarnom svijetu poezije, pored silne ljubavi i strasti kojima je vodio svoje učenike, zauvijek će živjeti Kindže, Pimpek i Daco, Željo će uvijek biti šampion, njegov Famos prvoligaš, a u Vilsonovom šetalištu će stalno biti proljeće.