Bosanskohercegovački likovni umjetnik i jedan od najznačajnijih impresionista, Gabrijel Jukić, rođen je na današnji dan 1886. godine u Livnu.
Slikarstvo je izučavao u privatnoj školi Čikoša i Crnčića (1906/07) i Privremenoj višoj školi za umjetnost i umjetni obrt (1907-08) u Zagrebu, a zatim na Akademiji likovnih umjetnosti u Beču.
Akademiju likovnih umjetnosti ipak završava u Sarajevu, gdje je imao i niz velikih i uspješnih izložbi. Svoju prvu veliku izložbu imao je upravo u Sarajevu 1911. godine, a ona je nešto kasnije prenesena u i Zagreb, i za ovu izložbu veže se i svojevrstan rekord domaće likovne kritike – 50 napisa objavljenih u sarajevskoj i zagrebačkoj štampi.
Sunčane zrake nad Livanjskim poljem
Gabrijel Jurkić je dugo vremena važio kao miljenik likovne kritike svog vremena, posebno između dva svjetska rata. Njegov impresionistički izraz je svjedočio o ljepoti livanjskih krajeva, koji su na njegovim slikama uvijek imali nešto svečarsko, posebno i božansko. Teme njegovih radova bili su motivi iz livanjskog kraja, kao i portreti žena iz najužeg kruga njegove porodice: njegove majke i supruge Štefice.
Jukić je bio i istaknuti majstor pejzaža. Vrlo rano došao je do svojevrsne pointilističke manire, tehnike pomoću koje je naslikao jedno od svojih najpoznatijih djela Vila naroda moga.
No, 1956. godine život se s njim grubo poigrao jer je naglo u Sarajevu postao persona non grata, izbačen je iz stana i ateljea, prikazan kao politički grešnik i munjevito uklonjen sa umjetničke scene.
Nakon skoro 50 godina provedenih u Sarajevu vraća se u rodni grad, a utočište i mir pronalazi u ateljeu franjevačkog samostana na Gorici. Tu je umro 25. maja 1974. i pokopan je na goričkom groblju. Svoje slike je oporučno ostavio samostanu, i samom gradu Livnu.
Njegova najznačajnija djela su “Visoravan u cvatu” i “Vila naroda moga” i ova djela se danas čuvaju kao nacionalno blago u Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine u Sarajevu.