Predvođeni Eugenom Savojskim, habsburški vojnici, njih oko 6.500 iz Osjeka počeli su invaziju na Bosnu i Hercegovinu.

U središte Bosanskog sandžaka, Sarajevo, stigli su 22. oktobra 1697. godine. Eugen Savojski je u pismu upućenom vlastima, tražio da se grad preda. Pismo su odnijeli zastavnik i trubač.

Foto: Historija.ba

Foto: Historija.ba

On u pismu naglasio kako austrijski vojnici nisu došli “žrtvovati još ljudske krvi”, te insistirao da mu iz Sarajeva pošalju izaslanika, jer će u protivnom on nastaviti svoj marš.

“Ova naša opomena učinjena je u dobroj namjeri, ali izjavljujemo, ako se ona ne uvaži, i ako ostanete uporni, da će se naša dobrota izvrgnuti u strogost, pa ćemo sve uništiti mačem i vatrom. Nećemo poštedjeti ni dijete u majčinoj utrobi, jer je pripravljena i teška artiljerija”, stoji u pismu Eugena Savojskog.

U pismu se također navodi kako je u habsburškom pohodu proliveno previše otomanske krvi i u upozorio građane Sarajeva da se ne zavaravaju nadom u otpor.

Kako izaslanik iz Sarajeva nikada nije stigao, Eugen je s vojskom krenuo na Sarajevo. O samom napadu malo se zna, a najviše detalja opisano je u dnevniku Eugena Savojskog.

Eugen je, kako piše u dnevniku, 23. oktobra, tokom marširanja na Sarajevo, sreo ranjenog zastavnika kojeg je poslao dan ranije u grad da uruči pismo. Trubač je, kako se navodi u dnevniku, ubijen “za vrijeme divljeg bijega stanovnika iz Sarajeva”.

“To je bio i kraj njegovog prodiranja u tursku carevinu, ali ujedno i kraj razvitka cvatućeg grada Sarajeva. Sarajevo je spaljeno, stanovništvo svih vera razbeglo se ili je pobijeno ili odvedeno u ropstvo. Grad se više nije nikad potpuno oporavio od tog udarca ni dostigao stari stepen bogatstva i lepote. Zajedno sa carevinom koja ga je osnovala, Sarajevo je početkom XVII veka zapalo u letargiju sporog dotrajavanja.”
Ivo Andrić, 15. mart 1975

Savojski je napad predvodio s, kako navodi u dnevniku, uzvisine koja dominira samim gradom.

“Turci su već bili sklonili najvrjednije stvari, ali su svejedno ostavili za sobom veliku količinu svakojake robe. Pred večer je grad planuo. Inače se nalazi na široku prostoru i potpuno je otvoren; ima 120 lijepih džamija. Sutradan sam još ostao u Sarajevu. Prepustili smo grad i svu okolicu vatri. Naš jurišni odred koji je progonio neprijatelja vratio se s bogatim plijenom i mnogo žena i djece, nakon sto su pobili svu silu Turaka”, opisao je u svom dnevniku Eugen napad na Sarajevo.

Kako se u dnevniku dalje navodi, mnogi kršćani su dolazili i molili da se sklone u Eugenov tabor, s nadom da napuste zemlju zajedno sa austrijskom vojskom. U Sarajevu je nakon napada, prema pisanju Franjevaca, ostalo oko tridesetak hiljada mahom seoskog i prigradskog stanovništva.

Skoro cijela infrastruktura grada je bila potpuno uništena, a veliki broj knjiga je izgorio u plamenu. Ipak, kako navodi Andras Riedlmayer, ekspert za uništenu islamsku vjersku i kulturnu baštinu, sarajevska Hagada, je nekako izbjegla tu sudbinu.

Eugen Savojski rođen je 18. oktobar 1663. godine u Parizu. Smatran je najvećim vojskovođom svoga vremena, a porijeklo vuče iz sporedne porodične linije savojske dinastije. Bila mu je namijenjena svećenička karijera, ali se, nakon što je odbijen u Francuskoj, pridružio vojsci Leopolda I, kralja Njemačke, Ugarske, Švicarske, Češke, te vladara drugih habsburških posjeda. Čak ga je i Napoleon I smatrao jednim od sedam najvećih komandanata u historiji. Preminuo je nakon duge i teške bolesti 21. aprila 1736. godine u Beču.